ŽENA U ISLAMU I TRAŽENJE NAUKE

Ocijeni
(1 Glasaj)

Islam je postavio pregrade izmedju covjeka i onih stvari koje mu mogu naskoditi u vjeri, a zbog cijeg negativnog rezultata covjek kasnije trpi posljedice, kako dunjalucke, tako i ahiretske. Zato je islam covjekovu prirodnu potrebu za partnerom usmjerio, ne ka bludu, vec ka zenidbi koja predstavlja originalan oblik ispoljavanja potpune pripadnosti islamskom vjerovanju. Naravno, to islamsko vjerovanje u sebi sadrzi svjesnost pojedinca i njegov strah od stalne prisutnosti njegovog Gospodara koji mu je propisao odredjene norme vladanja i propise koji mu zabranjuju blud. Zahvaljujuci tim Allahovim, azze ve dzelle, propisima, mu’min moze shvatiti pogubne posljedice koje sa sobom nosi opaki cin bluda. Uzviseni kaze: "I ne priblizavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ruzan put!" (Kur’an, XVII/32)

 

Takodjer je islam propisao norme kojih se covjek mora pridrzavati, a koje ga stite od bluda. Te se norme mogu vidjeti u stepenu bogojaznosti mu’mina. Ta ce bogobojaznost naci svoju manifestaciju putem obaranja pogleda pred zenom ili djevojkom, koje nam serijatski nisu dozvoljene. Takodjer ce se ogledati putem nemjesanja muskaraca sa zenama jer je to u islamu zabranjena stvar, zbog negativnih posljedica koje izaziva kod clanova drustva. Islamski propisi su objasnili i kakvocu zeninog izlaska iz njene kuce. Njen izlazak treba biti samo zbog potrebe koju joj odredjena situacija nalaze. Pri tom izlasku, muslimanka ne smije otkrivati svoje ukrase, a i njoj je naredjeno, kao i muskarcu, da obore svoje poglede i da sacuvaju stidna mjesta svoja: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono sto oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ista osim onoga sto je ionako spoljasnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muzevima svojim, ili ocevima svojim, ili ocevima muzeva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muzeva svojih, ili braci svojoj, ili sinovima brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muskarcima kojima nisu potrebne zene, ili djeci koja jos ne znaju koja su stidna mjesta zena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite." (Kur’an, XXIV/30-31)

zena treba ostati kod kuce da bi vodila brigu o suprugu i djeci jer su clanovi njene porodice najzasluzniji njene brige, kao sto i oni moraju voditi brigu o njoj i posvetiti joj punu paznju i njeznost, kao supruzi i majci. Medjutim, njeno prebivanje u kuci nije vjecnog i stalnog karaktera jer je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao zenama: "Dozvoljen vam je izlazak zbog vasih potreba." (Prenosi Buhari)

Normalno, pri izlasku, ona se ne smije mirisati i nositi odjecu koja privlaci poglede muskaraca. U osnovi, izlazak zene iz njene kuce je dozvoljen pod uslovom da sa njom bude mahrem, serijatski pratilac, koji ce je cuvati i paziti nepozeljnih scena na njen racun, kao sto je to danas slucaj kada se nase sestre, nerijetko, vrijedjaju. Takodjer, ona mora imati uza se mahrema pa makar zeljela obaviti neki farz, kao hadz, primjera radi. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Onoj zeni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno prelaziti rastojanje duzine dana i noci, osim sa mahremom." (Prenose Buhari i Muslim)

Isto tako, kada zena zeli poci u mesdzid radi obavljanja namaza, ne smije se dotjerivati i mirisati jer je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Kada neka od vas podje na jaciju, neka se ne mirise te veceri; a koja god se namirise neka ne dolazi te veceri na jaciju." (Prenosi Ahmed)

Na zeni je da po ulici hoda skruseno ne privlaceci na sebe paznju prolaznika. U dzamijama safovi u kojima se nalaze zene, trebaju biti iza safova u kojima se nalaze muskarci. Kada zena klanja sama u mesdzidu, ne smije podici svoj glas citanjem Kur’ana, a kada imam u namazu pogrijesi, ona ga nece upozoriti glasom kao sto to rade muskarci, vec ce to uciniti pljeskanjem ruku. zenama je dozvoljeno prisustvo na dzumi-namazu i namazu u dzematu, opcenito. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Ne sprecavajte Allahove robinje (zene), od odlaska u Allahove dzamije; a ako neka od njih potrazi dozvolu svog muza za odlazak u dzamiju, neka joj to ne uskrati." (Prenose Buhari i Muslim)

"Ne sprecavajte svoje zene od dzamija, a njihove kuce su im bolje (boravak u njihovim kucama je za njih bolji zbog bojazni izazivanja fitneluka i pokvarenjastva u drustvu)." (Prenosi Ebu - Davud)

JEDINA PRAVA NAUKA JE ISLAMSKO ZNANJE

Trazenje znanja je islamska duznost svakog muslimana i muslimanke. Jedino priznato znanje, neophodno u zivotu mu’mina, jeste ono znanje putem kojeg se musliman i muslimanka priblizavaju Allahu, azze ve dzelle. To je znanje koje svaki musliman i muslimanka trebaju znati, a ne pokvarenjastvo i hrdjava djela koja ljudi nazivaju znanjem. Danas je za mnoge ljude ples znanje, muzika je znanje, gluma je znanje, izucavanje kufra i sirka je znanje, zaradjivanje kamate je znanje, Frojdova izopacena teorija je znanje!!! Eto tako rade pokvarenjaci. Za njih je znanje sve ono u cemu se nalazi Allahova, dzelle sanuhu, srdzba i Njegovo nezadovoljstvo. Medjutim, pravo znanje je ono znanje koje musliman i muslimanka moraju imati iz islama a ne iz harama! Musliman i muslimanka trebaju poznavati znacenje sehadeta, propise o namazu, postu i zekatu, propise o trgovini u islamu, itd. To je obligatni farz kojeg svaki musliman i muslimanka trebaju znati. Nakon ovog znanja, samo korisne dunjalucke nauke dolaze na drugo mjesto. Izucavanje korisnih nauka poput medicine, poljoprivrede, mehanike i elektronike, predstavlja drugostepeni farz kojeg ako jedna skupina muslimana izvrsi, spada odgovornost izvrsavanja tog farza sa ostalih muslimana. Ali, ako niko od muslimana ne praktikuje ovu vrstu farza, onda su svi muslimani grijesni. Oni koji mogu izucavati ove nauke, duzni su ih izucavati radi njihovog doprinosa napretku islamskog drustva.

Nakon svega ovog, neprijatelji islama opterecuju islam nazadnjastvom govoreci da ova vjera ne pruza zeni potrebnu zastitu i mjesto koje zasluzuje u drustvu. Govore da je zena polovica drustva. Nista novo nisu kazali, a sto oni njima slicni nisu rekli prije njih. Ovim govorom zele prodrjeti u srca nasih sestara koje drze na svom nisanu. Naprotiv, islam uci da zena nije polovica drustva, ona je stub i temelj islamskog drustva. Kao stub islamskog drustva, zena mora imati znanja kako bi bila u stanju odgojiti izvorne islamske generacije koje ce ponijeti bajrak ove uzvisene vjere. Pogledamo li u Kur’an i sunnet, vidjecemo na desetine ajeta i hadisa koji poticu muslimane na trazenje znanja. Historija svjedoci da su se muslimanke odazvale ovom pozivu i mnoge su od njih postale veoma poznati islamski ucenjaci. To je zasluga islama.

Prvi objavljeni ajeti u islamu, jasno pokazuju koliku je vaznost islam pridao znanju: "„itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara covjeka od ugruska! „itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poucava peru, koji poucava covjeka onome sto ne zna." (Kur’an, XCVI/1-5)

"Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?... " (Kur’an, XXXIX/9)

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje cuvajte od vatre cije ce gorivo ljudi i kamenje biti..." (Kur’an, LXVI/6)

U komentaru ovog ajeta, Ali ibn Ebi-Talib, radijellahu anhu, kaze: "Poducite znanju svoje porodice i vaspitavajte ih... Poducavajte sebe i njih samo dobru." (Prenosi Hakim)

Obracajuci se Poslanikovim zenama Allah, azze ve dzelle, kaze: "I pamtite Allahove ajete i mudrost (sunnet), koji se kazuju u domovima vasim." (Kur’an, XXXIII/34)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: "Trazenje znanja je obavezna duznost svakog muslimana (muslimanke) " (Prenosi Taberani)

Ibn-Hazm, rahimehullah, kaze: "zenama je duznost da se poducavaju u vjeri isto kao sto je to duznost muskarcima ovog ummeta. One moraju poznavati islamske propise i nema nikakve razlike, po tom pitanju, izmedju njih i muskaraca. One su duzne nauciti znanje bilo same ili prethodnim dopustanjem da ih neko znanju poduci. Duznost je islamskog vladara da im u tome pomaze (u potraznji ucitelja koji ce ih poducititi islamskim propisima)."

Vaznost islamskog znanja su shvatile prve zene muslimanke kada su dosle Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekle mu: "Allahov Poslanice! Muskarci se tvojim govorom okoristise, pa odredi i nama jedan dan u kojem ces nas poducavati onom sto te je Allah naucio!" Na to im Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori pozitivno odredju-juci im dan u kojem ce ih poducavati. Interes prvih muslimanki je dostigao takav nivo da su one same posle Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, trazeci od njega da ih poducava Allahovoj, azze ve dzelle, vjeri. Isto tako je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, podsticao zene na prisustvovanje bajram-namazu pa makar bile u hajzu, a sve to zbog vaznosti slusanja bajramske hutbe i da’weta muslimana. Poslanikova zena, Hafsa bint-Omer ibnil-Hattab, radijellahu anhuma, je u dzahilijjetu naucila pisati i citati kod jedne veoma ucene zene po imenu Sifaul Adevijje. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ozenio Hafsu, potrazio je od Sifaul-Adevijje da nauci Hafsu arapskom krasnopisu. Od Aise, radijellahu anha, se prenosi da je rekla: "Divne li su zene Ensarijke! Stid ih nije sprijecio u upoznavanju njihove vjere."

Od trenutka kada je Allah, dzelle sanuhu, pocastio zenu islamom, ona se vrijedno prihvatila trazenja znanja. Primjera radi, kcer Ebu-Bekra, radijallahu anhu, a Poslanikova zena Aisa, radijellahu anha, je bila najucenija zena u islamu. Naprotiv, broj Poslanikovih hadisa koje ona prenosi prelazi broj predaja mnogih ashaba. Malo vise hadisa od Aise prenose samo Ebu Hurejre i Abdullah ibn Omer. zivjela je pedeset godina nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i preselila je na ahiret sa sezdeset osam godina. Ummet islama se maksimalno okoristio znanjem majke pravovjernih Aise, radijellahu anha. O ljubavi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, prema Aisi,radijellahu anha, govori nam hadis Amra ibnil-Asa kada je upitao Poslanika: "Allahov Poslanice! Ko ti je najdrazi?" "Aisa", - odgovori on. "A od muskaraca?" "Njen otac", - rece Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." (Prenosi Buhari)

Aisa, radijellahu anha, je znala pisati i citati sto mnogi ashabi nisu znali. Koliko je samo puta imala ispravne primjedbe na fetve nekih ashaba, a Allah je od svih ashaba zadovoljan i svi su oni u Dzennetu. Bila je najbolji poznavalac propisa po pitanju nasljednog prava. „ak je i Ata ibn Ebi-Rebah o njoj rekao: "Aisa je bila najucenija od svih ljudi i uvijek je bila najboljeg i najkonkretnijeg misljenja." Kada je Ibn Hazm, rahimehullah, spomenuo imena ashaba od kojih se prenose Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, fetve, Aisu je postavio na prvo mjesto. Hafiz Abdul-Medzid El-Kuresi u svojoj knjizi "Idah ma la jeseu’ el-muhadisu dzehleh", kaze: "Buharija i Muslim prenose hiljadu i dvije stotine hadisa po pitanju islamskih propisa. Od tih hadisa Aisa, radijellahu anha, prenosi dvijestotine i devedeset hadisa. Svi su ti hadisi povezani sa islamskim propisima." Hakim ebu-Abdullah, kaze: "Aisa je prenijela jednu cetvrtinu Serijata." Mnogo je islamskih propisa koji su preneseni upravo od zena Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, majki pravovjernih. Od njih se prenosi i tefsir Kur’ana. One su te od kojih su muslimani uzimali znanje, ali, kada su muskarce obavjestavale o tom znanju, to su cinile iza zastora kako Allaha, azze ve dzelle, kaze: "... A ako od njih nesto trazite, trazite to od njih iza zastora." (Kur’an, XXXIII/53)

Veliki ucenjaci hadisa u svojim djelima prenose na stotine hadisa ciji su prenosioci zene. Veliki ucenjak hadisa Hafiz Ez-Zehebi u svome djelu "Mizanul-i’tidal", kaze: "Jos uvijek nisam sreo da je neka zena, prenosilac hadisa, pogrjesno prenijela hadis. Kod muskaraca je to bio veoma cest slucaj, dosta je bilo onih koji su izmisljali hadise. Kod zena prenosilaca to nisam pronasao."

To su svojstva i osobine prave muslimanke koja aktivno ucestvuje u izgradnji islamskog drustva. Ni u jednom svjetskom sistemu u historiji covjecanstva, a i danas, zena ne zauzima tako visok polozaj kao sto ga je zauzela u islamu. Kako i ne bi kada joj je islam obezbijedio mjesto u nauci i aktivno ucesce u borbi za napredak islamske zajednice na svjetskom nivou. U islamu je zena je postala vrhunski ucenjak a da se pri tom nikada nije mjesala sa muskarcima. Ova cinjenica je dovoljan dokaz protiv onih koji govore da se zena mora mijesati sa muskarcima zbog njene afirmacije i aktivnog ucesca u drustvu. To sto oni govore su obicne gluposti i nemaju niceg zajednickog sa islamom.

Postovana sestro!

Zelimo i iskreno se nadamo da ces postati islamski ucenjak od kojeg ce se nase sestre i majke okoristiti. Pozuri sa trazenjem islamskog znanja. Neka ti u tome uzor i primjer budu Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, zene i sve muslimanke-ucenjaci, koje su doprinijele napretku islamskog ummeta do Sudnjega dana.

 

 

 

 

Čitano 5828 puta Zadnji put promjenjen Četvrtak, 24 Januar 2013 14:52
Vi ste ovdje: žena u Islamu ŽENA U ISLAMU I TRAŽENJE NAUKE