Muhammed

Muhammed (5)

Islam i Hrišćanstvo

Čitano 5280 puta
Ocijeni
(0 glasova)

Isa, a.s., spada me?u najodabranije i najodli?nije Allahove poslanike koji su u šerijatskoj terminologiji poznati pod imenom "ulul 'azm". Loza Isa. a.s., poti?e iz porodice Davuda, a.s. Majka Merjeme, Imranova žena se zavjetovala da ?e svoj porod darovati na hizmet Allahovom hramu Kuddusi-Šerifu, kao dokaz svoje pokornosti Stvoritelju, s.v.t, i veli?anstvenosti njenog ibadeta. Dok je bila trudna, ona podigla je svoje ruke i rekla: "O Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem Tebi na službu, pa primi od mene. Ti zaista sve ?uješ i znaš! " (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 35.)

Isaova majka, Merjem bint Imran

Me?utim, Allahovom neograni?enom mudroš?u i odredbom, njen porod bijaše jedna prekrasna curica koja ?e izrasti u ženu koju ?e generacije samo po dobru spominjati, i koja ?e biti ?ista od svake dunjalu?ke prljavštine, i koja ?e opravdano ponijeti epitet odabrane žene spram svih svjetova. Iznena?ena ishodom svoga dugo o?ekivanog poroda, Merjemina majka, puna ibadeta i zahvale svome Gospodaru, ponovo je zavapila u stanju molbe i dove: "Gospodaru moj, rodila sam žensko, a muško nije što i žensko. Dala sam joj ime Merjem. Ja nju i njen porod stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 36.) Dova upu?ena u stanju iskrenosti i veli?ine istinskog ibadeta bijaše uslišana, a Merjem i njen porod zašti?en od šejtana napasnika l.a. Rekao je posljednji Allahov Poslanik, a.s.: "Nema ni jednog novoro?en?eta koje se rodi a da ga šejtan ne dodirne prilikom ro?enja, pa ono zapla?e od tog dodira. Osim Merjeme i njenog sina." Allah je lijepo primio taj veli?anstveni poklon žene Imranove, te u?inio da Merjema ima lijep odgoj i moral, zajedno sa onim robovima sa kojima je On, s.v.t., zadovoljan. Izrasla je u ženu velikog znanja i iskrene vjere u Jedinog Allaha. ?ak su joj i meleci dolazili razveseljavaju?i je i savjetovaju?i je: "Merjema, Allah je tebe, zaista, odabrao i ?istom u?inio! On te je odabrao nad ženama svjetova! Merjema, budi skrušena i Gospodaru svome sedždu ?ini, i Njemu se klanjaj zajedno sa onima koji Mu se klanjaju." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 42-43.) O njoj se brinuo Zekerijja, muž njene sestre, i bio je najve?i sebeb da Merjema bude sretna te da nau?i svako korisno znanje i dobra djela. Bila je Allahov evlija: "Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 39.) Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr i neki drugi kažu: "To zna?i da bi on (Zekerijja) kod nje pronalazio ljetnog vo?a u vrijeme zime, a zimskog vo?a u vrijeme ljeta!" "Odakle ti to Merjema", on bi rekao, a ona bi odgovarala: "To je od Allaha! Allah doista opskrbljuje koga On ho?e bez ikakvog ra?una!" (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 37.) Njenu pokornost potvr?uje i Mudžahid koji kaže: "Merjem, a.s., bi toliko klanjala da bi joj oticali ?lanci na nogama."

 

Radosne vijesti o ro?enju bez oca

Jednog dana do?oše joj meleci sa radosnom viješ?u od Allaha, dž.š.: "O Merjema, Allah te raduje sinom koji je rije?ju od Njega stvoren, ?ije ?e ime biti Mesih, Isa sin Merjemin. Ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Allahu bliskih! On ?e govoriti ljudima i u kolijevci i kada odraste, i jedan je od dobrih." (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 45-46.)

?uvši za ovu neobi?no radosnu vijest, Merjema, sva zbunjena i iznena?ena, obra?a se svome Gospodaru: "Gospodaru moj, kako ?u ja imati dijete kada me ni jedan muškarac ni dodirnuo nije?" (Prijevod zna?enja - Ali Imran, 47.) Ali, Allahovo odre?enje biva u skladu s Njegovom voljom i On, s.v.t., nikada ne?e biti pitan za ono što ?ini, za razliku od Njegovih stvorenja koja ?e odgovarati za svoja u?injena djela. Jednoga dana kada se povukla od svojih uku?ana na istok, prema Kuddusi-Šerifu, zaklanjaju?i se zastorom od njih, pojavio joj se Džibril, a.s., u liku savršenog i potpunog ?ovjeka: "Utje?em se Svemilosnom od tebe, ako Ga se bojiš." S obzirom da se s njim našla na osamljenom mjestu, preplašila se i mislila da je on želi iskoristiti. "Ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga", re?e on. "Da ti poklonim dje?aka ?ista" (Prijevod zna?enja - Ta-ha,19.), a ne ono što si ti pomislila! Nakon što je shvatila da se radi o izaslaniku Stvoritelja, s.v.t., rekla je: "Kako da ja imam dje?aka", re?e ona "kad me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica." (Prijevod zna?enja - Ta-ha, 20.), i razvrat mi je nezamisliv. "Tako je to", re?e on "Gospodar tvoj je rekao : "To je meni lahko. Da ga u?inimo znamenjem ljudima i znakom milosti naše, tako je unaprijed odre?eno." (Prijevod zna?enja - Merjem, 21.)

 

Kako je ro?en Isa, a.s.

Veli?anstvena je Allahova mo? i bezgrani?na je Njegova, s.v.t., vlast, nema boga osim Njega niti ima gospodara izvan Njega. Adema je stvorio bez oca i majke, Havu od muškarca bez žene, a ostali svijet stvara od muška i ženska, osim Isa a.s.! Njega je stvorio od žene bez muškarca, i to Allahovom rije?ju, nare?enjem ili odredbom "BUDI" i tako i bi.

Hafiz Ibn Kesir kaže da se Merjema, kada je ?ula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dž.š., pokorila Njegovoj, s.v.t., odredbi. Džibril joj je puhnuo u džep njene košulje i taj dah se spuštao sve dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako božanskom odredbom zatrudnila. "I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje" (Prijevod zna?enja - Merjem, 22.) U pogledu navedenih ajeta, Ibn Kesir, tako?er, tuma?e?i, ih kaže: "Kada je Merjema zatrudnila, po?ela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im išta kazuje, zato jer joj ne bi vjerovali ma šta da im saop?i. Krila je svoju tajnu. Povjerila se jedino svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, a.s. Kada je Merjema ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: "O Merjema, možeš li shvatiti da sam ja trudna?" (S obzirom da je bila nerotkinja) Merjema joj odgovori: "A znaš li ti da sam i ja tako?er trudna?" Zatim joj je ispri?ala kako se to desilo. Obje su poticale iz vjerni?ke porodice i porodice iskrenih. Mufesiri se razilaze u dužini nošenja Isaa, a.s., ali je op?enito prihva?eno da ga je nosila devet mjeseci, kao i ostale žene svoju djecu. Muhamed ibn Ishak kaže: "Pošto je zanijela, i prošlo izvjesno vrijeme, prestalo joj je krvarenje i nastupile su joj trudni?ke promjene: mu?nina, promjena boje lica pa ?ak i zadebljanje jezika." "Poro?ajni bolovi je prisiliše da do?e do jedne palme." (Prijevod zna?enja - Merjem, 23.) Kao veoma pronicljiva vjernica, i poznavaju?i globalnu situaciju njenog naroda, Merjema je znala da ?e biti uznemiravana i zlostavljanja zbog ovog ra?anja i da svijet ne?e vjerovati da je to bila Allahova odredba, bez obzira što su je ve? poznavali kao pobožnu, bogobojaznu i dobrostivu. Ipak ?e pomisliti da je u?inila zinaluk, da je prostitutka, zato je poželjela da umre prije nego što do?eka porod! "Kamo sre?e da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala !" (Prijevod zna?enja - Merjem, 23.) " I neko je niže nje zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe pote?e potok. Zatresi stablo palmino i posut' ?e se po tebi datule svježe, pa jedi i pij, i budi vesela." (Prijevod zna?enja - Merjem, 25-26.) Ve?ina u?enjaka se slaže da ju je zovnuo melek Džibril, a da je stablo palme, koje se spominje u navedenim ajetima, bilo suho, te kad ga je potresla, popadale su po njoj svježe datule. Osim toga, zanimljivo je to da baš na osnovu ovih ajeta neki islamski u?enjaci dokazuju da porodiljama nema ništa bolje za jela od svježih hurmi. Pored toga, Merjemi bi re?eno: "A ako vidiš kakva ?ovjeka, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ?u šutjeti, i danas ni s kim ne?u govoriti." (Prijevod zna?enja - Merjem, 26.) Svemilosni Allah je znao mogu?u reakciju njenog naroda nakon što vide njeno dijete, zato je na Sebe preuzeo sav tok doga?anja oslobodivši i zaštitivši Merjemu od toga. Merjema je tako i postupila. Ni s kim nije govorila! Svoje novoro?en?e je odnijela svojoj porodici koja je, ?im ga je ugledala, ?itav slu?aj osudila i po?ela koriti Merjem: " Hej ti, koja u ?ednosti li?iš Harunu, tvoj otac nije bio nevaljalac, a mati tvoja nije bila nevaljalica." (Prijevod zna?enja - Merjem, 28.)

 

U bešici a pri?a

U ovoj teškoj situaciji, oslanjaju?i se na Uzvišenog koji je nikada nije napustio, koji je opskrbljivao onim sa ?im to drugi nisu mogli, u Koga je vjerovala i Kome je istinskim srcem i djelom robovala, Merjema je naišaretila na svoje dijete, kao da je htjela da kaže: "Pitajte njega!" " Kako da govorimo djetetu u bešici", rekoše. Tada je Allah, dž.š., intervenisao da opravda majku. Interesantno je to što su njegove prve rije?i potvrda njegove ljudskosti, i one su dokaz krivovjerja krš?ana i ostalih koji Isaa, a.s., smatraju bogom ili božijim sinom! Rekao je: "Ja sam Allahov rob. U?initi ?e me blagoslovljenim gdje god da bio i naredi?e mi da, dok sam živ, namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih proživljen. To je Isaa, sin Merjemin. To je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, Uzvišen je On, kada nešto odredi, On za to samo kaže :" BUDI!" i ono bude

 

 

 

 

INDŽIL

 

Šejh Muhammed El-Munadždžid

PITANJE: Medju muslimanima je poznato da je Indzil (Evandzelje) objavljeno Isau (Isusu) as ali su mi krscani rekli da to nije objavljeno Isau vec da su to napisali njegovi ucenici nakon njegovog "raspeca" kako oni to nazivaju odnosno nakon sto ga je Allah uzdigao  Sebi kao sto to kaze Kur'an. Kako spojiti ova dva stava?

ODGOVOR:

Hvala Allahu.

Nema kontradikcije medju ova dva stava da bi morali da se spajaju. Vec je razlog sto se ovdje mjesaju dvije stvari koje su obe tacne a u koje mi obe moramo vjerovati. Prva stvar je da je Gospodar svjetova objavio Indzil(Evandjelje) Isau as. Vjerovanje u objavu Indzila Isau je jedan od temeljnih stvari ove vjere u koje moramo vjerovati. Kaze Allah u prevodu znacenja: ''Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas, tebi cemo se vratiti.'' (2:285). Poslanik Muhamed savs je odgovorio Dzibrilu as kad ga je pitao o imanu: Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i vjerovanje u odredjenje dobro ili lose. Nevjerovanje u ovo ili sumnja je je zabluda i kufr odnosno nevjerovanje u Allaha. Kaze Allah u prevodu znacenja: O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. ''A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici i pojacali nevjerovanje, Allah doista nece oprostiti i nece ih na pravi put izvesti.'' (4:136-137). I kaze Allah u prevodu znacenja: Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i zele da izmedju Allaha i poslanika Njegova u vjerovanju naprave razliku i govore: "U neke vjerujemo a u neke ne vjerujemo" i zele da izmedju toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.'' (4:150-151). Druga stvar je Evandjelje odnosno evandzelja koje krscani danas imaju. Kao sto je jedna od osnovnih stvari nase vjere da vjerujemo da je Indzil objavljen Isau as, isto tako nam je obaveza da vjerujemo da danas ne postoji ni jedna knjiga objavljena od Allaha, nikakvo evandzelje, osim Kurana. Ni krscani sami ne vjeruju da su te knjige objavljene u ovakvoj formi kao danas, niti oni tvrde da je Isa napisao Evandzelje niti cak da je ono napisano za njegova zivota. Kaze imam Ibn Hazm r.a u svom djelu al-Fasl fi’l-Milal (2/2): Nema potrebe se truditi dokazivati da Evandzelje niti ostale krscanske knjige ne dolaze od Allaha niti od Isaa kao sto je potrebno sa Tewratom i knjigama objavljeni zidovima jer zidovi tvrde da je Tewra tkoji oni posjeduju objavljen od Allaha Musau i zato je potrebno dokazati suprotno. Sto se tice krscana, oni sami su se pobrinuli za ovo jer oni ne vjeruju da je Evandzelje objavljeno Isau niti da ga je on donio, vec svi oni, od kralja do seljaka nestorijanci, jakobinci, maroniti i ortodoxi su se slozili da postoje cetiri historijska izvora napisana od cetiri razlicita covjeka u razlicitim vremenskim razdobljima. Prvi od njih je napisao Matias koji je bio ucenik Isaa, i to 9 godina nakon Isaovog uzdizanja na nebo. On je pisao na hebrejskom u Judei u Palestini, i sacinjavao je oko 28 stranica srednje velikih listova. Nakon njega je pisao Marko, ucenik Simon bin Juna, koji se nazivao Petar, 22 godine nakon Isaovog uzdignuca na nebo. On je pisao na grckom u Antiohu u Bizantiji. Kaze se da je Simon taj koji je pisao ali da je poslije izbrisao ime i kasnije ga pripisao uceniku Marku. Skript je sacinjavao oko 24 stranice srednje velicine. Ovaj Simon je bio ucenik Isaa. Treci izvor je Lukin, iz Antioha, takodjer ucenik Simona. Napisao je na grckom nakon sto je Marko zavrsio svoj, i on je otprilike iste velicine kao Matijasov. Cetvrti izvor je od Johna sina Zebede, ucenika Isaa, vise od 60 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebesa. Pisano je na grckom i uzima oko 24 stranice srednjepisanog texta. Zavrsen citat.

Kaze sejhul Islam ibn Tejmija u svom al-Jawaab al-Saheeh (3:21): Sto se tice evandjelja koje krscani imaju, ona su cetiri: po Matijasu, Marku, Luci i Johnu. Svi su slozni da ni Marko ni Luka nisu vidjeli Isaa as vec da su to bili Matijas i John. Ova cetiri izvora koji oni nazivaju Evadzelje a i svaki od njih se naziva evandzelje, su napisani od ljudi nakon sto je Isa uzdignut na nebo. Oni nisu tvrdili da su ovo rijeci Gospodara vec su oni prenijeli rijeci Isaa kao i neka njegova djela i keramete (mirakle). Zavrsen citat. Osim toga, knjige napisane nakon Isaa as nisu sacuvane u orginalu. Orginali su izgubljeni odavno. Kaze ibn Hazm: Sto se tice krscana medju njima nema nikakve nesuglasice da je samo 120 ljudi povjerovalo u Isaa u toku njegova zivota...I svi koji su ga povjerovali su to krili za sebe i strahovali su u toku njegova zivota a i poslije. Oni su tajno pozivali ljude u vjeru, i niko se nije otkrivao javno niti praktikovao vjeru javno, jer je to povlacilo smrtnu kaznu. Oni su tako ostali, ne pokazujuci se nikome, i nisu imali sigurnog mjesta 300 godina nakon Isaovog uzdignuca na nebo. U toku tog vremena, evadzelje objavljeno od Allaha je nestalo, osim onih nekoliko ajeta koje je Allah sacuvao kao dokaz protiv njih. Kad je imperijator Konstantin postao krscan, onda su krscani preovladali i otpoceli da praktikuju svoju vjeru javno.

Ako je vjera prenijeta na ovakav nacin, gdje su sljedbenici praktikovali vjeru u tajnosti, i u stalnom strahu od smrti, onda je lako zakljuciti da je bilo nemoguce prenijeti vjeru preko jakog i pouzdanog lanca prenosioca, niti njeni sljedbenici mogu je zastiti od ubacivanja/izbacivanja. Kraj citata.

Zbog takog velikog prekida u lancu prenosioca koji je trajao oko 200 godina, ovi spisi nisu sacuvani ni na orginalnom jeziku vec su prevodjeni mnogo puta od strane ljudi cije znanje i iskrenost su malo poznati. Mnoge su kontradikcije u ovim knjigama i najaci su dokaz da ove knjige nisu orginalni Indzil koji je Allah objavio svome poslaniku Isau as. Zaista je istina kad kaze Allah u prevodu znacenja: A zasto oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nasli mnoge proturijecnosti. (4:82).

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši nacin raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.

Kur'an An-Nahl 125ajet.

 

KRŠ?ANSKE ZABLUDE

 

Jedna od glavnih zabluda koje se krscani drze i od nje ne odustaju je smatranje Isusa bogom, vjerovanje u Bozije utjelovljenje u njemu i sjedinjenje s njim. Ovakvo svoje ucenje temelje na navodnim Isusovim rijecima: "Ja i Otac smo jedno i tko gleda u mene, gleda u Oca. Ja sam u Ocu i Otac je u meni.

Odgovor

a) Ove izjave same po sebi ne znace nista, jer su date u prenesenom znacenju pa ih treba protumaciti, tim prije sto se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo covjek poslan od Boga i nista vise. Ocito je da onaj ko salje i onaj ko se salje nisu jedno te iste. Poistovjecivanje ova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo je sastavljeni spij elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavljac, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne moze biti Bog. Sto se tice utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemoguci u odnosu na bit Tvorca (neka su uzvisena Njegova imena). Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u necem ili nekom, to bi znacilo njegov nedostatak, a onaj kome nesto nedostaje, kao sto smo vec rekli, ne moze biti Bog. S druge strane, da se sjedinio s necim, to bi mu bilo slicno, a ono sto je slicno, nije kao i ono sto je isto. Drugim rijecima, ono sto je stvoreno ne moze biti Stvoritelj, (Bog). Ocito se ovdje radi samo o jednom vidu poistovjecivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu rekao: "Jer vas sam Otac ljubi, buduci da ste vi mene ljubili” (Ivan, 16:27). Ovo treba shvatiti tako kao kad posaljes dijete da ti od nekoga nesto donese, a ovaj mu kaze: "Neka ti dode otac!,” pa dijete kaze: "Ja i otac smo jedno,” ili kad se nekome ko se voli kaze: "Ja i ti smo jedno.”

 

b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno znacenje rijeci, bez ulaska u njihovo stvarno znacenje, onda bi se bozanstvenost mogla pripisati i Isusovim ucenicima, jer im je on rekao: "Da svi budu jedno. Kao sto si ti, Oce, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao sto smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao sto si mene ljubio” (Ivan, 17:21-23). Ako bi se ove rijeci bukvalno shvatile, onda su Isus i ucenici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome i oni bogovi kao sto je on Bog?

2. Druga njihova zabluda je ta sto vjeruju da je Isus, zaista, Boziji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima "Ljubljeni Sin,” i "Jedini Sin,” upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evandelju.

a) Treba znati da se ovi i slicni nazivi za Isusa koriste samo iz pocasti i postovanja prema njemu i nista vise. To se vidi iz njegovih rijeci: "Blago mirotvorcima jer ce se zvati sinovi Boziji”(Matej,5:9). Jednom drugom prlikom Isus je svojim ucenicima rekao: "Dakle: budite savrseni kao sto je savrsen Otac vas nebeski” (Matej,5:48). Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorac i one koji cvrsto vjeruju nazivao sinovima Bozijim. Ucinio je to iz pocasti prema njima, kao sto smo vec rekli. U samom Evandelju se i za Adama kaze da je Sin Boziji: Enosov, Setov, Adamov, Boziji (Luka,3:38) Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i preci, s obzirom da je stovren i bez oca i bez majke.

b) U Starom zavjetu, u koji i krscani vjeruju, se kaze za Izraela (Jakova) da je on sin Boziji, prvorodenac: "Tada reci faraonu: Ovako kaze Jahve: Izrael je moj prvorodenac. Trazim od tebe da mi pustis sina da mi iskaze stovanje. Ako dobijes da ga pustis, ja cu ubiti i tvoga prvorodenca” (Izlazak,4:22-23).

U Starom zavjetu se i za Davida kaze da je Boziji sin, prvorodenac: "On ce me zvati: Oce moj!...A ja cu ga prvorodencem uciniti…” (Psalmi,89:20-28).

Stari zavjet i Efrajima naziva Bozijim sinom, prvencem: "Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac” (Jeremija,31:9).

Posto sin prvorodenac moze biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vise njih, to se mora shvatiti kao pocast i uvazavanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga moze se zakljuciti da se pod pojmom "Otac” misli na Boga, a pod pojmom "sin” na dobrog covjeka. Sam Isus je jednom prilikom obracajuci se svojim ucenicima rekao: "Uzlazim svome Ocu i vasem Ocu, svome Bogu i vasem Bogu” (Ivan, 20:17). Zar ovdje sam Isus rijec "Otac” nije protumacio kao "Bog” i poistovijetio sebe sa svojim ucenicima. Ako je tako, jesu li onda i ucenici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz pocasti prema njima?

3. Treca velika zabluda krscana je ta sto vjeruju da je Isus oduvijek i zauvijek. Ovo svoje vjerovanje temelje na Isusovima rijecima: "…Zaista, zaista, kazem vam, prije nego sto je Abraham bio, Ja Jesam”(Ivan,8:58). Odgovor na ovu zabludu: Ovo takoder, bez objasnjenja ne znaci nista, jer se pod "prije” moze podrazumijevati, dusom, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i treca mogucnost su apsurd, jer je nemoguce da nesto sto nije bilo bude prije necega sto je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na dusu, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su duse svih stvorenje stvorene mnogo ranije nego njihovo tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rijeci. On je, naime, htio reci: "Moja je dusa postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvim razumijevanju njegovih rijeci nema niceg cudnog, jer je to nuznost, Blagoslovljenima je Isus rekao: "Dodite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjeci kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta” (Matej,25:34). Jer, da njihove duse nisu tada postojale, ne bi im bilo nista ni pripravljeno. Zar se necemu sto ne postoji nesto pripravlja? Ovaj primjer podsjeca na jedan hadis u kome je nas Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja sam bio vjerovjesnik odok je Adem bio izmedu duse i tijela,” tj. "Ja sam dusom bio vjerovjesnik dok Ademovo tijelo nije bilo jos ni stvoreno.”

4. Cetvrta njihova zabluda je sto Ivanove rijeci na pocetku njegova evandelja bukvalno shvataju. U njemu, naime, stoji: "U pocetku bijace Rijec, Rijec bijase kod Boga – i Rijec bijase Bog…i Rijec tijelom postala”(Ivan, 1:1 i 1:14). Nas odgovor na ovu zabludu: "Rijec "Kun” (Budi!) je Boziji emr pomocu koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo nicega sto postoji. Posto krscani ne prihvataju ucenje Kur’ana, navest cemo im citat iz Starog zavjeta koji ima slican sadrzaj: "Jahvinom su rijecju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Psalmi,33:6) "I Rijec bijase kod Boga” (Ivan, 1:1).

To znaci da je rijec oduvijek bila i zauvjek ce ostati osobina Boga, jer mu je vjecno svojstvo govor. U vezi sa nastavkom gornjeg citata: "I Rijec bijase Bog,” potrebno je znati da se u njemu implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze (Mudaf), rijec "Gospodar,” sa kojom znaci: "I Gospodar rijeci bijase Bog.” U vezi sa daljim tekstom navecenog citata: "I Rijeci tijelom postala, treba reci da se i ovdje implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze, rijec "Eser” (plod, rezultat), tako da sa njom ovaj citat znaci: "I plod Rijeci tijelom postao.” U Starom zavjetu se kaze: "I kaze Bog: Neka zemlja izvede ziva bica, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste! I bi tako” (Post, 1:24).

Rijec je prema tome, Bozija, a ne Isusaova naredba, sto se nedvosmisleno vidi iz rijeci: "Neka zemlja izvede…”Ovakav nacin shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjim citatima. Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) znacenju da je "Rijec,” zaista, Bog i tome dodali dalji tekst "I Rijec tijelom postala,” to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i nicemu slican i nije mu svojstveno nikakvo nesavrsenstvo (tesbih i tenzih). Bukvalnim shvacanjem da je Bog postao tijelom znaci Bogu pripisati promjenu stanja, a sve sto se mijenja je postalo i kao takvo ne moze biti Bog. Ako bi se "Rijec” poistovijetila sa Bogom i na taj nacin protumacili navedeni citati, kako to cini Ivan, citat bi glasio: "U pocetku bijase Bog, i Bog bijase kod Boga i Bog bijase Bog.” To bi bio apsurd i ne bi imalo nikakvog smisla. Jos nesto: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i ne spominje. Odakle im onda takav zakljucka!

Preuzeto iz knjige "Istina o krscanstvu kroz: historiju, vjerovanje, knjige, pravce i ucenje (studija, analiza i rasprava)"

 

 

 

Ocijeni
(0 glasova)

 

 

 

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalu?kog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih u?inio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, ?ije su rije?i i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu ?asnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji kora?aju njihovim putem, žive islam i upu?uju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana. Zaista je najbolji govor Allahov subhanehu ve te’ala govor, a najbolja uputa je uputa Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka vatri. O vi, koje je Allah subhanehu ve te'ala odabrao Svojim robovima i pomaga?ima Njegove vjere!Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

PORIJEKLO MUHAMMEDA, sallallahu alejhi ve sellem I NJEGOVE PORODICE

Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklo Porijeklo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, svrstano je u tri vremenska perioda.

Prvi je dio priznat, kao ta?an od strane svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijeklo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, do Adnana.
Drugi dio je vezan za uzlaznu lozu porijekla Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od Adnana pa do Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, Tu ima i izvjesnih razmimoilaženja.
Tre?i dio se odnosi na porijeklo vezano od Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do Adema, sallallahu alejhi ve sellem, U ovom posljednjem stepenu loze ima podataka kojima se ne može sa sigurnoš?u vjerovati.

Prvi stepen porijekla
Muhammed ibn (sin) Abdullah ibn Abdil-Muttalib-zvani Šejbe ibn Hašim - zvani Amr - ibn Abdi Menaf - zvani El-Mugire ibn Kussaj - zvani Zejd - ibn Kullab ibn Merret, ibn Kab ibn Lua ibn Galib bn Fahr - zvani Kurejš, po njemu je pleme dobilo ime - Ibnu Malik ibn En-Nadar – zvani Kajs - ibn Kenanet bn Huzejmet ibn Mudriket -zvani Amir - ibn Ilijas ibn Mudar ibn Nazzar ibn Mead ibn Adnan.Ibnu Hišam, I/1,2; - Telkihu fuhumi ehli-l-Eser, 5 i 6 - Rahmetun li-l-Alemin, II/11,12,13,14 i 52.

Drugi stepen
Tu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea ibn Selaman Ibnu Avs ibn Berz ibn Kamvel ibn Ebi ibn Arram ibn Našid ibn Hazen ibn Beldas ibn Judlaf ibn Tabih ibn Džahim ibn Nahiš ibn Mahij ibn Iid ibn Abkar ibn Ubejd ibn ed-Dua ibn Hamdan ibn Senber ibn Jesrebij ibn Jah; Zen ibn Jehhan ibn Eravij ibn Dišan ibn Ajser ibn Efnad ibn Ejham ibn Naksar ibn Nahas ibn Zarah ibn Semij ibn Mezzij ibn Avdat ibn Aram ibn Kajdar ibn Ismail bn Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem,Sabrao lozu Muhammed Sulejman el-Mensur Fevri od el-Kelbija i Ibn Sada nakon provjere.

Tre?i stepen
Uzlazno od Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, do Adema, alejhi-sellam, i to: Ibrahim je sin Tariha koji se zvao Azer – ibn Nahur ibn Saru (ili Sarug) ibn Rauv ibn Falih ibn Abir ibn Šalih ibn Erfahšed ibn Sam ibn Nuh alejhi-sellam, ibn Lamik bn Metuvešleh ibn Ehnun - kažu da je on Idris, sallallahu alejhi ve sellem, ibn Jerid ibn Mehlail ibn Kajman ibn Amušet ibm Šejs ibn Adem, alejhi-sellam,Ibnu Hišam, I/2,3,4. Telkihu fuhumi str.6 siže Taberanijinih Sira str. 6. i Rahmetun li-l-alemin II/18. (U nekim djelima su imena razli?ito pisana, a neka su izostavljena)

I. Poslanikova porodica
Porodica Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je poznata pod imenom Hašimijje po njegovom djedu Hašim bn Abdi Menafu. Stoga ?emo nešto re?i o porodici Hašimija. I Hašim: On je naslijedio brigu oko napajanja i ishrane hodo?asnika od Beni Abdi Menafa. Ranije smo spomenuli da je došlo do pomirenja izme?u Abdi Menafa i Abi-d-Dara, koji su mekkanske i rabanske položaje podijelili me?usobno. Hašim je bio ugledni Mekkelija i prvi koji je hodo?asnicima obezbijedio hranu (poparu - izdrobljeni hljeb). Njegovo ime je bilo Amr, a Hašim mu je nadimak koji je dobio zbog drobljenja hljeba za poparu. On je tako?er, prvi koji je odredio i zaveo u praksu zimsko i ljetno putovanje Kurejšija u trgovinu. O njegovoj dobroti i oštroumnosti govore i mnogi predislamski pjesnici. Bilo je interesanstnih doga?aja vezanih za Hašima. On pripovijeda da je jedanput krenuo na trgova?ko putovanje u Šam. Kad je došao do Jesriba - Medine, oženi se Selmom, k?erkom nekog Amra iz porodice Beni Adij bn Nedždžara, pa ostade živjeti kod nje.Odatle je ponovo krenuo u Šam, a ona je ostala trudna sa Abdul-Muttalibom. Hašim umrije u Gazzi, gradu u Palestini, a Selma rodi Abdul-Muttaliba 497. g. Dade mu ime Sijedi zbog sijedog ?uperka s kojim se rodio.Ibnu Hišam, I/137. Rahmetun li-l-alemin I/26, II/24.Selma je odgojila dijete u o?evoj ku?i, u Medini. Za njega nije znala Hašimova obitelj iz Mekke. Hašim je imao ?etiri sina i pet k?erki. Sinovi su mu; Esad, Ebu Sajfi, Nadlet i Abdul-Muttalib, a k?erke su: EšŠifa, Halida, Daifa, Rukajja i Dženneta.Ibnu Hišam, I/107.

II Abdul-Muttalib
Govorili smo da je opskrba hadždžija vodom i hranom sa Hašima prešla na njegovog brata El-Muttaliba bn Abdi Menafa. Bio je od velikog ugleda, ?asti i vrijednosti u svom plemenu. Kurejšije su ga prozvali El-Fejjad - Darežljivi. Kad je postao Šejbe (-kasnije Abdul-Muttalib) momak ili još stariji, saznao je za njega amidža El-Muttalib bn Abdi Menaf i ode u Jesrib da ga traži. Kada ga je našao i vidio, zaplakao je, zagrlio ga i posadio ga na svoju devu. Momak je sišao i nije htio krenuti dok mu ne dozvoli majka. El-Muttalib je upita, a ona odbi da da sina amidži. El-Muttalib joj re?e: "On bi išao na imanje svoga oca, u Božiji hram, pa mu majka dozvoli da krene. El-Muttalib je ušao u Mekku na devi, a za njegovim le?ima je jahao momak. Ljudi su upirali prstom u mladi?a i govorili: "Ovo je rob - Abd Muttalibov." El-Muttalib im odgovori:"Sram vas bilo, ovo je sin moga brata Hašima." Momak je živio kod amidže dok se nije uozbiljio. Negdje u to vrijeme El-Muttalib umrije u Redmanu, jednom mjestu u Jemenu. Sve njegove poslove naslijedi AbdulMuttalib.

Sva rodbina i svi pripadnici plemena zavoliše ga zbog njegove plemenitosti, ?asti, pravednosti i sposobnosti u poslovima. On svome plemenu priušti svu slavu koju su imali i do tada.Ibnu Hišam, I/137, 138.Poslije El-Muttalibove smrti u Jemenu, Nevfel je silom uzurpirao Abdul-Muttalibovo dvorište. On se obrati Kurejšijama da mu pomognu, a oni odgovoriše: "Ne želimo ulaziti izme?u tebe i Nevfela, jer on je tvoj amidža." Abdul-Muttalib zato pozva u pomo? daidže iz Jesriba-Medine. U Mekku krenu daidža mu Ebu Sead bn Adij sa osamdeset konjanika. Na ulazu u Mekku do?eka ga Abdul-Muttalib i re?e: "Idemo ku?i, daidža!" "Ne, tako mi Boga, dok se ne sretnem s Nevfelom", zatim krenu ku?i Nevfela. Me?utim, on je sjedio uz Kabu sa nekim dostojanstvenicima Kurejšijama. Ebu Sead isuka sablju i povika:"Gospodara mi i Kabe, ako ne povratiš zemlju Abdul-Muttalibu, ubi?u te ovom sabljom." Nevfel odgovori: "Evo, ve? sam mu vratio, njegova je", što potvrdiše i prisutni. Ebu Sead odsjedi kod Abdul-Muttaliba tri no?i, zatim obavi umru i vrati se u Medinu.
Nakon ovog doga?aja Nevfel ibn Abdi Šems ibn Abdi Menaf sklopi savez sa Benu Hašimijema. Kada je pleme Huzaat vidjelo pomo? koju je dobio Abdul-Muttalib od daidže Ebu Seada iz plemena En-Nedžar rekoše: "Kako god ste ga vi rodili i mi smo ga rodili (jer je Abdu Menafova majka iz plemena Huzaat), mi smo pre?i da mu pomognemo, nego vi." Stoga i oni krenuše u Mekku i u?oše u Vije?nicu, pa sklopiše savez sa Beni Hašimijama, a zatim sa Beni Abdi Šemsom - Nevfelovim plemenom. Ovako u?vrš?ena veza izme?u plemena iz Medine i plemena iz Mekke bi?e jedan od bitnih faktora za osloba?anje Mekke, što ?emo kasnije saznati.Muhtesar siretu Resul (Abdul-Vehab) str. 41, 42 Važno je spomenuti dva zna?ajna posla koja je Abdul-Muttalib uradio za Kabu, i to: Kopanje Zem-zem bunara i odbrana Kabe u bici sa slonom.Ibnu Hišam, I/142, 143, 144, 145, 146, 147.

I - Abdul-Muttalibu je u snu nare?eno da iskopa bunar Zem-zem , i pokazano mu je mjesto, gdje da kopa. Kada je po?eo kopati, naišao je na predmete koje su zakopali Džerahime kada su bježali iz Mekke. Našao je sablje, nakit, dva zlatna srnda?a. Sabljama ukrasi vrata Kabe, na njih prikova zlatne srnda?e i sazida bunar i prostor oko bunara za hadždžije. kada se ukazao bunar Zem-zem Kurejšije se posva?aše sa Abdul-Muttalibom govore?i mu: "Ho?emo da u?estvujemo s tobom." A on odgovori: "Ne, ja sam odabran za ovaj posao." Oni ga nisu ostavili na miru sve dok ga ne izvedoše na sud pred vra?a iz Beni Seada. Nisu se ku?i ni vratili, a na putu nai?oše na znakove koji im pokazaše da je Abdul-Muttalib u pravu. Tada se Abdul-Muttalib zavjetovao da ?e: "Ako mu Bog podari deset sinova, a on doživi da porastu i da ga pomognu, žrtvovati jednog kod Kabe."

II - Namjesnik Abesinskog vladara u Jemenu, Ebreha, pošto vidje da Arapi hodo?aste Kabu, sagradi veliku crkvu u Sani. Želio je da hodo?asnike skrene u Sanu, umjesto u Mekku. Kada je za ovaj doga?aj ?uo neki ?ovjek iz plemena Kenanet, u?e no?u u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno pro?elje. Sazna Ebreha za to, žestoko se naljuti, podiže ogromnu vojsku od 60.000 ljudi i krenu put Mekke, da sruši Kabu. Za sebe odabra najve?eg slona, koga uzjaha i krenu ka Mekki. Vojska je imala još 9 ili 13 slonova. Kada je stigao do Mugammesa (mjesto), ulogori vojsku da se odmori i da se pripremi za ulazak u Mekku. Kada su stigli u dolinu Mahser izme?u Muzadelife i Mine, slon zastade i leže. Nije mogao ustati da se približi Kabi. Kaže se da su ga pokušavali di?i na silu i nisu mogli. Me?utim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu, on bi odmah ustao. Dok su se Ebreha i njegova vojska natezala oko slona, Allah na njih posla ptice Eba-Bil "koje su na njih grumenje od gline pe?ene bacale, pa ih On, Allah kao liš?e koje su crvi isto?Ili u?inio." Ptice su izgledale ?udno, kao da su balzamovane laste. Svaka je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u kandžama. Kada pogodi nekoga, ne može pro?i a da mu se ne po?ne raspadati tijelo i umre. Nisu svi Ebrehini vojnici bili pogo?eni. Neki su po?eli bježati, ali ih je usput dosta nastradalo, pa ih je bilo rasutih na sve strane. Ebreha je bio kažnjen od Allaha, samim tolikim žrtvama u vojsci. Vratio se u Sanu kao jadnik, napuklih grudi, gdje ubrzo umrije. Što se ti?e Kurejšija u Mekki, oni su se razbježali po brdima, vide?i da u Mekku nadire ogromna vojska. Tek kada je sva opasnost prošla, oni se vratiše bezbijedni svojim ku?ama.Ibnu Hišam, I/od 43-56, Tefhimu-l-Kuran, VI / od 462-469. Ovaj doga?aj se zbio u mjesecu muharremu, prije ro?enja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na pedeset ili pedeset i pet dana, što odgovara kraju februara ili po?etku marta 571. god. po kalendaru. Ovaj doga?aj - o?uvanja Kabe od rušenja - je sigurno Allahov dar koji je poklonio svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i svojoj ku?i - Bejtullahu, jer ako pogledamo Kudusi-šerif, vidimo da su Allahovi neprijatelji - nevjernici zauzeli ovu kiblu, i pokorili muslimane, kao što se desilo 587. g.p.n.e. sa Buhtanaserom, zatim su kiblu (prva kibla u Kudusi-šerifu) zauzeli Rimljani godine 70-e po kalendaru.Me?utim, Kabu i kiblu u Mekki nije mogao zauzeti niko, i pored toga što su stanovnici Mekke bili nevjernici.
Za ovaj doga?aj u Mekki ubrzo su ?ule ne samo susjedne zemlje ve? i vode?e civilizovane sile tog doba. Abesinci su imali jake veze sa Rimljanima i Perzijancima. Ubrzo iza toga Perzijanci do?oše u Jemen i pokoriše ga. Ovaj doga?aj je tako?er, ukazao svijetu na svetost Božije ku?e i da je Mekka mjesto koje je Allah, dž.š, odabrao za svetište. Nije ?udo što ga je Allah spasio u ovom doga?aju jer je iz tog mjesta ponikao i Kabi bio najpovjerljiviji El-Emin - posljednji Božiji Poslanik.Abdul-Muttalib je imao deset sinova. To su: El-Haris, Ez-Zubejr, Ebu Talib, Abdullah, Hamza, Ebu Leheb, El- Gidak, El-Mekum, Saffar i El-Abbas.U nekim knjigama se navodi jedanaest sinova, a jedanaesti je bio Kasem. U drugim je trinaest sinova pa dodaju još Abdul-Kaba Hudžla, ali se zna sigurno za deset sinova. Pored deset sinova imao je i šest k?eri, to su: Ummul-Hakim, zvana El-Bejda, pa Berret, Atika, Safija, Erva i Umejma.Telkih fuhumi ehli-l-Eseri, str. 8. i 9. Rahmetun li-l-Alemin, II/ 56, 66.

III - Abdullah je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, otac, Abdullahova majka je Fatima, k?i Amr ibn Aiz ibn Umran bn Mahzum ibn Jekaza bn Merret. Abdullah je bio najljepše Abdul-Muttalibovo dijete i njemu najdraže. On je ta obe?ana "žrtva" ili taj kurban. Doga?aj kaže: Kada je Abdul-Muttalib dobio deset sinova i kada su oni malo poodrasli, okupi ih oko sebe i re?e im za svoj zavjet. Oni mu se pokoriše. On napisa njihova imena na strijelice i dade ih kaddahu - ?ovjeku koji baca kocku. Prva strijelica je bila okrenuta na Abdullaha. Abdul-Muttalib ga uze i ponese ga kod Kabe da ga zakolje, ali mu Kurejšije ne dadoše kao ni njegove daidže, a ni njegov brat Ebu Talib. Abdul- Muttalib re?e: "Kako onda da ispunim svoj zavjet?" Nagovoriše ga da ide kod vra?arice i da nju navrati da sada baca strijelicu izme?u Abdullaha i deset deva. Ako iza?e na Abdullaha neka pove?a novih deset deva, i tako stalno, sve dok strijelica ne padne na deve i ne bude Bog zadovoljan. Ako padne na deve, onda ?e njih zaklati kod Kabe.Tek kada je broj deva sko?io na stotinu, tek tada je strijelica pala sa Abdullaha na deve. Abdul-Muttalib ih je zaklao umjesto sina. Do tada je krvarina kod Arapa bila deset deva, a poslije ovog doga?aja popela se na broj od 100 deva, što je i Islam potvrdio. Pripovijeda se od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Ja sam sin dvaju žrtava" (Ismaila i oca mu Abdullaha).Ibnu Hišam, I/151-155; - Rahmetun li-l-Alemin, II/89,90; - Muhtesar Sire od Abdullaha str. 12, 22, 23.

Abdul-Muttalib odabere za ženu svome sinu Abdullahu, Aminu, k?erku Vehba bn Abdi Menafa bn Abd Zehre bn Kulaba. Ona je u to vrijeme bila najljepša i naj?estitija djevojka u Kurejšija i porijeklom i položajem. Njen otac je bio poglavar porodice Zehra, poznate po porijeklu i ?asti. Abdullah se oženi i po?e život sa Aminom u Mekki. Nakon izvjesnog vremena, otac ga posla u Medinu da nabavi za njih datula. On u Medini umrije. Neki kažu, da je krenuo u Šam da trguje, pa je naišao na karavanu Kurejšija u Medini i tu odsjeo, jer je bio bolestan. U Medini je i umro. Zakopan je u ku?i Nabige Džadija. Umro je u dvadeset i petoj godini života, a prije ro?enja svoga sina Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, po mišljenju ve?ine histori?ara. Ima i onih koji kažu da je Abdullah umro dva mjeseca nakon ro?enja djeteta.Ibnu Hišam, I/156, 158; - Fihku-s-Sire od Muhammed Gazalije str. 45; - Rahmetun li-l-Alemin, II/91. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla u Mekku, Amina ga je oplakala sa najve?om tugom i žaloš?u što je izrazila i dirljivim stihovima. Sve što je Abdullah ostavio iza sebe, bilo je: pet deva, manje stado ovaca i abesinsku robinju Berket, sa nadimkom Ummu Ejmen, koja je odgojila Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,Muhtesar Siretu-r-Resul od Abdillah En-Nedždija str. 12, i Telkih fuhumi ehlileser str. 4, i Sahih Muslim II/96

 

 

 

Ocijeni
(0 glasova)

 

 

 

U evan?elju po Ivanu (14: 15) stoji da je Isa, 'alejhisselam, rekao havarijjinima: "Ja ?u uistinu oti?i, a do?e vam Paraklit, dah istine, ne?e govoriti od sebe nego ?e govoriti onako kako mu se kaže..."

U ovom tekstu primje?ujemo da rije? "Paraklit" nije prevedena, iako je sav Indžil preveden. U nekim štampama je umjesto "Paraklit" napisano "on"! Ko je to “on“ i ko je "Paraklit"? Originalni jezik Novog zavjeta je sirjanijski, me?utim, ne postoji nijedan sa?uvan primjerak Novog zavjeta na tom jeziku. Najstariji sa?uvani zapisi Novog zavjeta su na gr?kom jeziku. "Paraklit" je rije? gr?kog porijekla, a njeno zna?enje je hvaljeni. To je upravo zna?enje imena Muhammed jer je izvedeno iz rije?i "hamd", kao što se kaže "elhamdu lillahi", što zna?i "hvala Allahu". 

Uzvišeni Allah govori u Svojoj ?asnoj Knjizi o opisu Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ranijim nebeskim knjigama, kao naprimjer: "Kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze." (Prijevod zna?enja El-A'araf, 157.) "A kada 'Isa, sin Merjemnin re?e: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ?ije je ime Ahmed, koji ?e poslije mene do?i '..." (Prijevod zna?enja Es-Saff, 6.) Šta više, Uzvišeni Allah je tako precizno opisao Svog poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, u prijašnjim knjigama da ga oni koji poznaju ranije objave znaju kao što znaju svoju ro?enu djecu. Rekao je Uzvišeni:  "Oni kojima smo dali knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prekrivaju." (Prijevod zna?enja El-Bekara, 146.) Pored brojnih promjena i iskrivljenosti kojima su bili izloženi Tevrat i Indžil, nalazimo u današnjoj Bibliji (Starom i Novom zavjetu) mnogobrojne nagovještaje dolaska Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegov opis. (Pogledati naprimjer:  "Muhammed u Tevratu, Indžilu i Kur'anu" Ibrahim Halil Ahmed, "Radosna vijest o muslimanskom poslaniku u Tevratu i Indžilu" dr. Ahmed Hidžazi Es-Seka, naveo je preko pedeset citata iz Indžila koji govore o dolasku Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.)

Ja ?u uistinu oti?i, a do?e vam Paraklit, dah istine...
Istraživa?i ove teme su spomenuli mnoštvo citata iz Starog i Novog zavjeta koji najavljuju Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, dolazak, a ovom prilikom ?emo progovoriti o jednom takvom citatu: U evan?elju po Ivanu (14: 15) stoji da je Isa, 'alejhisselam, rekao havarijjinima: "Ja ?u uistinu oti?i, a do?e vam Paraklit, dah istine, ne?e govoriti od sebe nego ?e govoriti onako kako mu se kaže..." U ovom tekstu primje?ujemo da rije? "Paraklit" nije prevedena, iako je sav Indžil preveden. U nekim štampama je umjesto "Paraklit" napisano "on", tj. do?e vam on! Ko je to on i ko je "Paraklit"? Originalni jezik Novog zavjeta je sirjanijski, me?utim, ne postoji nijedan sa?uvan primjerak Novog zavjeta na tom jeziku. Najstariji sa?uvani zapisi Novog zavjeta su na gr?kom jeziku. "Paraklit" je rije? gr?kog porijekla, a njeno zna?enje je hvaljeni. To je upravo zna?enje imena Muhammed, jer je izvedeno iz rije?i "hamd", kao što se kaže "elhamdu lillahi", što zna?i "hvala Allahu". U evan?elju po Bernabi je umjesto "Paraklit" jasno napisano ime Muhammed te da je to poslanik kojeg je najavio 'Isa i da je on posljednji poslanik. (Razlika i podudarnost izme?u evan?elja Bernabe i ?etiri evan?elja, Muhammed Abdurrahman 'Ived.) Nekolicina orjentalista je pokušala pore?i ovaj nagovještaj na krajnje neobi?an na?in. Rekli su da je Muhammed sebi dao to ime nakon što je preselio u Medinu gdje se pomiješao sa krš?anima, te je ?itao u Indžilu o osobinama najavljenog poslanika i o njegovom imenu "Paraklit" ili na Sirijanskom "Munhamena". (Poput austrijskog orjentaliste Lujsa Springera (1893), Hartvina Derenburga (1908) i drugih. Pogledati: "Istorija arapa u islamu" Dževad 'Ali, 97-98 i "Da li Sveta knjiga nagovještava Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem" Munkiz Mahmud Sekar, str.129.) Svako ko ima iole uvida u biografiju Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, dobro zna da mu je ime dao njegov djed 'Abdul-Mutalib, kada se rodio kao siro?e bez oca. Isto tako, op?e je poznato da Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ?itao niti pisao, kao što o tome Uzvišeni govori: "Ti prije nje nijednu knjigu nisi ?itao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, ina?e, posumnjali bi oni što laži govore." Ovaj citat iz Novog zavjeta koji govori o Paraklitu u potpunosti je promjenio životni tok imama Ebu Muhammeda Abdullaha El-Mejurki Et-Terdžumana (832.h). On je bio jedan od najistaknutijih krš?anskih sve?enika u svom vremenu, šta više, bio je pripremljen da postane vrhovni crkveni poglavar - papa, me?utim, kada je naišao na citat u Indžilu koji nagovještava Muhammedov dolazak prihvatio je islam, nakon toga je napisao knjigu koju je naslovio "Dar razboritom u odgovoru pristalicama krsta". Knjigu je podijelio na dva dijela. U prvom dijelu govori o svom prelasku na islam, a u drugom odgovara krš?anima na njihove zablude. Prenijet ?u ukratko njegovu pri?u o svom islamu, rekao je: "Moje porijeklo je iz Mejurke (u južnoj Španiji), moj otac nije imao djece osim mene. Kada sam navršio šest godina predao me je u?itelju - sve?eniku pred kojim sam u?io Indžil. Na iznena?enje, gotovo cijeli Indžil sam nau?io napamet u toku dvije godine. Nakon toga, u narednih šest godina sam u?io jezik Indžila i filozofiju. Zatim sam otputovao iz mog grada u drugi koji se zove Larde. Taj grad je u to vrijeme slovio za prijestonicu krš?anskih u?enjaka. U njemu je bilo hiljadu i pet stotina krš?anskih u?enjaka. Glavni me?u

njima je bio sve?enik pred kojim su svi u?ili. Tu sam u?io o prirodnim naukama i astronomiji u periodu od šest godina. Nakon toga sam u naredne ?etiri godine podu?avan Indžilu i njegovom jeziku. Zatim sam otputovao u grad Blunija. To je jako velik grad u kojem su se skupljali u?enici iz svih krajeva. Nastanio sam se u crkvi kod jednog velikog i poznatog sve?enika koji se zvao Naklav Mirtil. Taj sve?enik je bio posebno cijenjen i ugledan me?u krš?anima. Sva važna pitanja vezana za vjeru su njemu dolazila, iz dalekih krajeva, od careva i drugih. Uz pitanja dolazili bi i vrijedni pokloni kojima su željeli bereket. Bili bi sretni kada bi prihvatio njihove poklone. Pred tim sve?enikom sam u?io o temeljima krš?anstva i njegovim propisima. Nastojao sam da se zbližim s njim te sam ga služio i obavljao mnoge njegove poslove. Na kraju sam mu postao vrlo blizak i prisan. Dao mi je klju?eve svojih dvora i odaja. Sve je meni prepustio, izuzev jedne male ku?ice unutar njegovog dvora u kojoj se osamljivao. Mislim da je to mjesto u kojem je ?uvao skupocijene poklone koji su mu dolazili. Ostao sam tako uz njega deset godina. Služio sam ga i u?io od njega. Jednog dana taj sve?enik se razbolio tako da nije došao na redovni ?as. ?ekaju?i ga, u?enicu su raspravljali o vjerskim temama. Naišao je govor o citatu u Indžilu "Ja ?u uistinu oti?i, a do?i ?e vam nakon mene poslanik koji se zove Paraklit". Raspravljali su o tom najavljenom poslaniku. Na koga se to odnosi? Svako od njih je iznio svoje mišljenje. Podvojili su se i žestoko raspravljali da bi se nakon toga razišli bez rezultata. Nakon toga sam otišao kod sve?enika. Pitao je o ?emu se razgovaralo u njegovom odsustvu. Obavijestio sam ga kako smo se razišli po pitanju imena Paraklit i na koga se odnosi. Citirao sam mišljenja i odgovore u?enika, a on me upita:
- A kako si ti odgovorio?
- Odgovorio sam kao što je rekao poznati komentator Indžila sudija, taj i taj.
Rekao je:
- Dobar pokušaj, taj i taj je pogrešio, taj i taj gotovo da je blizu ispravnog odgovora, me?utim, istina je nešto sasvim drugo. Pravo zna?enje tog imena znaju samo veliki u?enjaci a vi još uvijek znate samo malo!
Požurio sam da mu poljubim stopala govore?i:
- Poglavaru moj, ti znaš da sam ti došao iz dalekog kraja i evo ve? deset godina te služim. Za to vrijeme sam od tebe nau?io veliko znanje. Nadam se da ?eš me tvojom dobrotom pou?iti i tom imenu!
Nakon toga je starac zaplakao i rekao mi:
- Sinko moj, doista si mi mnogo drag zbog tvoje službe i posve?enosti meni. Poznavati ovo ime je jako korisno, ali se bojim da ?e to utjecati na tebe i da ?e te krš?ani tada ubiti.
Rekao sam mu:
- Gospodine moj, Velikog mi Boga i Indžila i onog ko je s njim došao, ne?u ništa otkriti od onog što mi tajno kažeš osim uz tvoju dozvolu!
Rekao je:
- Onda, sinko moj, znaj, da je Paraklit ime za muslimanskog poslanika Muhammeda i njemu je objavljena ?etvrta knjiga koju je spomenuo Danijel i da je njegova vjera, vjera istine, a njegovi sljedbenici su opisani u Indžilu!
Rekao sam:
- A šta kažeš o vjeri ovih krš?ana?
- Sinko moj, kada bi krš?ani bili na prvoj 'Isaovoj vjeri bili bi na Allahovoj vjeri, jer 'Isa i svi poslanici pozivaju u Allahovu vjeru, me?utim oni su vjeru promjenili i nevjernici postali!
Rekao sam:
- Gospodine moj, a kako se spasiti od toga?
- Sinko moj, prihvatanjem islama!
- A da li ?e se spasiti onaj ko ga prihvati?
- Da - rekao je - uspjet ?e na dunjaluku i na ahiretu!
Pitao sam:
- Gospodine moj, razuman ?ovjek izabire za sebe ono što je najbolje, pa ako znaš vrijednost islama šta te sprije?ava da ga prihvatiš?
- Sinko moj, ovo što sam ti rekao, saznao sam tek kada sam ostario i oslabio, a da sam to saznao kada sam bio u tvojim godinama, sve bih ostavio i prihvatio islam - vjeru istine. Želja za dunjalukom je glava svake zablude! Ti vidiš na kakvom sam ja položaju kod krš?ana i koliko sam ugledan i cijenjen. Vidiš kako mi imetak dolazi u izobilju. Kada bih ispoljio imalo naklonosti prema islamu narod bi me odmah ubio. Ako bi i pretpostavili da im pobjegnem i pre?em u muslimansku zemlju te im kažem da sam došao kao musliman, rekli bi: Sebi si korist donio ulaskom u islam - vjeru istine, zato nam ne prigovaraj zbog prihvatanja vjere kojom ?eš se spasiti od Allahove kazne. Tako bih me?u njima bio stari starac, siromašan, preko devedeset godina, ne govorim njihovim jezikom i ne znaju moju vrijednost.
- Gospodine moj, savjetuješ li mi da odem me?u muslimane i prihvatim njihovu vjeru?
- Ako si pametan i želiš da se spasiš požuri! Posti?i ?eš uspjeh na dunjaluku i ahiretu. Ali, sinko moj, ovo što ti sada kazah niko nije ?uo, zato ga drži u strogoj tajnosti. Ako nešto od toga otkriješ odmah ?e te ubiti i ja ti ne?u mo?i pomo?i. Znaj da ti ne vrijedi ako kažeš da sam ti ja to rekao, jer ja ?u to pore?i i meni ?e vjerovati, a tebi ne?e!
Obe?ao sam mu da ?u tajnu ?uvati. Spremio sam se za putovanje. Na rastanku mi je poželio puno sre?e..." Otputovao je u Tunis gdje je prihvatio islam. Muslimani su ga lijepo prihvatili. Kada mu se rodio sin dao mu je ime Muhammed. (Dar razboritom u odgovoru pristalicama krsta, Ebu Muhammeda Abdullaha El-Mejurki Et-Terdžumana, str. 61-76.)

 

 

 

 

 

 

Ocijeni
(0 glasova)

 

 

 

Autor: Dr. Mustafa es-Sibai

Kada govorimo o Muhammedu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao poslaniku niko ne može pomisliti da bi mogao biti kao on, ili, da bi mu mogao nalikovati po veli?ini njegovog duha i duboke povezanosti sa duhovnim svijetom. Primao je Objavu i Uputa mu je pojašnjavana jasnim dokazima. Niko ne može posti?i takav stepen niti bilo šta sli?no onome što je on postigao budu?i da je Uzvišeni Allah njime zape?atio misiju poslanstva i Vjerozakonom upotpunio ranije objavljene poslanice.

Me?utim, kada je rije? o Muhammedu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao ?ovjeku u tom slu?aju svaki musliman ?e nastojati da bude njegova sjena na zemlji, da se okiti njegovim moralom, slijedi put kojim je on hodio, oponaša ga u strpljivosti i džihadu, skromnosti i izvršavanju propisa vjere, požrtvovanosti i altruizmu, na?inu jela i obla?enja. Smatram da je Plemeniti Bog po?astio Svoga poslanika koji bijaše ljudsko bi?e najljepšom pohvalom: "Doista si ti uzvišenog morala". (01)

Zbog toga hajde da skupa krenemo stazama prošlosti i upoznamo se sa Muhammedom, ?ovjekom i poslanikom, koji je osvijetlio život zajednice koja je postala poznata po grandioznim djelima i ljudskosti tako da kazivanje o njenoj povijesti skoro da grani?i sa legendama, iako je istina, bez ikakve sumnje, sve ono što se desilo.

Poslanikov fizi?ki izgled
Oni koji su dobro poznavali Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, kazali su da je bio izrazito lijep, vedroga i svijetloga lica koje je odisalo nurom. (02) Kada bi se okretao ?inio bi to ?itavim tijelom. Bijaše odlu?nog koraka i dostojanstvenog hoda, žustro bi hodao kao da silazi niz brdo, oborenog pogleda, u zemlju bi gledao duže negoli u nebo, prefinjenog zapažanja. Kora?ao je iza svojih drugova, prvi bi nazivao selam onome koga bi susreo, stalno je bio zabrinut, neprestano je razmišljao, nije imao odmora, dugo bi šutio, nije govorio bespotrebno, govor bi otpo?injao i završavao spominjanjem Božijega imena, a kada bi govorio ponavljao bi ono što je izgovorio tri puta kako bi ga dobro razumjeli.

Govorio je razgovijetno i jasno, bez suvišnih rije?i, odlikovao se jezgrovitim govorom i mudroš?u, nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio je blagodat bez obzira koliko neznatna bila ne preziru?i bilo šta od toga, nikada nije kudio niti previše hvalio hranu, nije se srdio zbog ovoga svijeta, kada bi se uskratilo ne?ije pravo ne bi se smirio sve dok se pravda ne bi zadovoljila. Nije se ljutio zbog sebe niti bi nastojao da se osveti, kada bi se rasrdio i naljutio okrenuo bi glavu, kada bi se obradovao obarao bi svoj pogled, njegov smijeh bijaše samo osmijeh. Kada bi govorio krasila ga je otmjenost i elegancija, kada bi šutio odlikovalo ga je dostojanstvo i staloženost. Bijaše najelegantniji, najljepši, najplemenitiji i najdarežljivi ?ovjek, pomagao bi i davao poput onoga ko se nije plašio neimaštine, kada bi neko zatražio nešto od njega nikada ne bi odbijao pomo?i, kada bi mu bile izložene dvije stvari odabrao bi jednostavniju i lakšu ako se nije radilo o grijehu.

O njegovom ?udore?u Aiša bi, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, kazivala: "Cjelokupno njegovo ponašanje bilo je u skladu sa Kur'anom". O njegovoj li?nosti Alija je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, rekao: "Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a onaj ko bi ga dobro upoznao zavolio bi ga".

Kako se Poslanik odnosio prema samome sebi?
Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije pretjerivao u obla?enju i hrani. Obla?io bi ono što je imao, a naj?eš?e ono što su ljudi uobi?ajeno nosili u to vrijeme. Obla?io bi najljepšu odje?u kada bi primao izaslanstva ili povodom bajrama. Jeo bi ono što je imao, nekada slatko i meso, nekada samo hljeb, masline ili sir?e. Kada ne bi imao ništa za jelo ostajao bi gladan, a ponekad bi privezao kamen na stomak od silne gladi. Spavao je na postelji od uštavljene kože natrpane palminim vlaknima. Sjedio bi na hasuri, a po?esto bi i spavao na njoj.


Kako se Poslanik odnosio prema uku?anima?
Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, izrazito se lijepo odnosio prema svojim suprugama, puno se družio sa njima, podnosio je njihove naravi, a naro?ito ljubomoru. ?esto bi govorio: "Najbolji me?u vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici". (03)

Njegove supruge su zajedno sa njim živjele u teškom materijalnom stanju i oskudici. Veselila ga je njihova strpljivost. Me?utim, jednoga dana kada su zatražile od njega bolje uslove i ukrase ovosvjetskoga života to ga je jako pogodilo tako da se izvjesno vrijeme udaljio ne razgovaraju?i sa njima. Uskoro su objavljeni kur'anski ajeti: "O Vjerovjesni?e, reci ženama svojim: Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlu?ite, da?u vam pristojnu otpremu i lijepo ?u vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah je, doista, onima me?u vama koje ?ine dobra djela pripremio nagradu veliku". (04)

Nakon što su objavljena ova dva ajeta predložio je svojim suprugama da donesu odluku. Po?eo je sa Aišom, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, rekavši joj: "Volio bih da se posavjetuješ sa roditeljima prije nego što odlu?iš". Zatim joj je prou?io ove ajete. Naime, trebala je donijeti odluku da li ?e ostati živjeti sa njim u oskudici i teškim materijalnim uslovima ili da se Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, razvede od nje i lijepo je otpremi. Me?utim, ona je odmah odgovorila: "Zar pored tebe da se savjetujem sa svojim roditeljima?! Zbilja, ja odabirem Allaha, Njegovog poslanika i Budu?i svijet!" Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, na isti na?in postupio je sa svakom suprugom ponaosob postavljaju?i im isto pitanje. Sve one su odgovorile na isti na?in kao Aiša, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, iako nijedna od njih nije znala kako su odgovorile druge žene. (05)

Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nastavio je živjeti sa svojim suprugama u teškim materijalnim uslovima i oskudici sve dok mu Uzvišeni Bog nije uzeo dušu. Aiša je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, imala obi?aj govoriti: "Poslanikova, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, porodica ne bi se najela je?menog hljeba dva uzastopna dana. Provodili bi mjesec i dva mjeseca a da se vatra ne bi zapalila u ku?i. Hranili smo se hurmama i vodom. Kada je umro Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, u ku?i nije bilo ništa za jelo izuzev komada je?menog hljeba koji se nalazio na mojoj polici." (06) Enes je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, kazao: "Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, dao u zajam oklop za je?am kako bi mogao nahraniti svoju porodicu". (07)

Kako se Poslanik ponašao u ku?i?
Aiši je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, postavljeno pitanje: "Šta je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, radio u ku?i"? Ona je odgovorila: "Ponašao se kao obi?an ?ovjek. Krpio bi svoju obu?u i odje?u, muzao ovcu i radio ono što ?ovjek radi u ku?i, a kada bi nastupilo vrijeme namaza odlazio je u džamiju". (08)

Kako se Poslanik odnosio prema svojim drugovima?
1. Enes je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, sluga Poslanikov, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: "Deset godina služio sam Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i nikada mi nije rekao ′uh′, niti je kazao za nešto što bih uradio: ′Zašto si to uradio?′, niti, pak, za nešto što ne bih uradio: ′Zašto to nisi uradio?′ Nikome nije uskra?ivao pravo koje mu je pripadalo". (09)
2. Aiša je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, rekla: "Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nikada nije nikoga udario. Nije udario ženu niti slugu". (10)
3. Ebu Hurejre je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, kazao: "Otišao sam na pijacu sa Poslanikom, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da kupi sebi nešto za obu?i. Prodava? je pohitao da poljubi Vjerovjesnikovu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ruku. Me?utim, on je povukao ruku sebi i sprije?io ga da to u?ini rekavši: ′Tako postupaju stranci prema svojim kraljevima, a ja nisam kralj! Ja sam ?ovjek kao i vi′. Zatim je uzeo odje?u, a ja sam želio da je ponesem umjesto njega. Odbio je to i kazao: ′Vlasnik stvari je najpre?i da je li?no nosi′".
4. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, jednoga dana bio na putovanju sa grupom ashaba. Kada je nastupilo vrijeme jela odlu?iše da zakolju i pripreme ovcu. Jedan od njih re?e: "Ja ?u je zaklati". Drugi dodade: "Ja ?u je oguliti". Tre?i re?e: "Ja ?u je ispe?i". Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kaza: "A ja ?u sakupiti drva". Oni odgovoriše: "Božiji Poslani?e, mi ?emo to uraditi umjesto tebe". On na to odgovori: "Znam da bi ste vi to uradili. Ali, mrsko mi je da se izdvajam me?u vama. Zbilja, Uzvišeni Bog ne voli da se Njegov rob uzdiže iznad svojih drugova". (11)
5. Jedan ensarija koji se zvao Ebu Šu'ajb rekao je svome slugi mesaru: "Pripremi hranu koja ?e biti dovoljna za pet osoba. Želim pozvati Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao jednog od tih pet osoba jer primjetio sam da je gladan". Nedugo zatim taj ensarija uradio je ono što je namjerio. Me?utim, sa gostima je došao neki nepoznat ?ovjek. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao doma?inu: "Ovaj ?ovjek nas je slijedio pa ako ho?eš dozvoli mu da nam se pridruži, a ako želiš da se vrati on ?e se vratiti". Ensarija re?e: "Neka nam se pridruži!" (12)
6. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao obi?aj prihvatati ispriku zbog pri?injene neugodnosti od svojih drugova i nikome ne bi prkosio onim što ne voli. Kada bi ga obavijestili o ne?emu što nije volio, upozoravao je na štetnost takvoga postupka rije?ima: "Šta mislite o onima koji rade tako i tako", ne spominju?i ime onoga ko je tako postupio.
7. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije volio da se ustaje pred njim kada bi došao. Sjedao bi tamo gdje je bilo prazno mjesto. Obilazio je pijace i podsticao ljude na povjerenje zabranjuju?i im varanje i prijevaru u me?usobnim odnosima.
8. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao obi?aj da se potpuno posveti svome sagovorniku tako da bi ta osoba pomislila da mu je najdraži drug.
9. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pokazivao naklonost prema onima koji su me?u prvima prihvatili islam i u?estvovali u džihadu ?ak i ako su bili neuki.
10. Poslanik se, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, savjetovao sa svojim drugovima i pitao ih za mišljenje o politi?kim, ratnim i ovosvjetskim pitanjima. Prihvatao je njihova mišljenja ?ak i kada su bila opre?na njegovom stavu, kao što se desilo tokom bitke na Bedru i na drugim mjestima.


Poslanikova pobožnost i skrušenost
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, veoma ?esto preispitivao svoj odnos prema Uzvišenom Bogu. Bio je izrazito pobožan, osje?ao je strah pred Bogom i mnogo je ?inio ibadete. No?u bi provodio dugo vremena klanjaju?i no?ni namaz, ?ine?i ruku' i padaju?i na sedždu sve dok mu stopala ne bi otekla. Plakao je iz strahopoštovanja prema Bogu tako da bi se iz njegovih prsa ?uo zvuk kao kad lonac vrije. Aiša bi mu, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, govorila: "Božiji Poslani?e, zašto sve to ?iniš kad ti je Bog oprostio prijašnje i budu?e grijehe?" On bi joj odgovarao: "Pa, zar da zbog toga ne budem rob zahvalni!?"

Mnogo bi spominjao Božije ime kada bi želio jesti, piti, ustati, sjesti ili po?eti nešto raditi. Sve bi to otpo?injao rije?ima: ″U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!″ A kada bi nešto završio kazao bi: ″Hvala Bogu Gospodaru svih svjetova!″

Stalno je upu?ivao dove svome Gospodaru. Ovo su neke od Poslanikovih, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, dova:

"Gospodaru moj, utje?em Ti se od znanja koje ne koristi, djela koje se ne prima i dove koja nije uslišana". (13)

"Gospodaru moj, samo od Tebe tražim svako dobro, ono što mi je znano od toga i što mi je nepoznato, i utje?em Ti se od svakoga zla, poznatog i nepoznatog". (14)

"Gospodaru moj, u?ini da naša djela imaju dobar svršetak i posljedice, i zaštiti nas od poniženja na ovome svijetu i kazne na budu?em svijetu". (15)

"Gospodaru moj, utje?em Ti se od nestanka Tvoje blagodati, prestanka Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i Tvoje srdžbe". (16)

"Gospodaru moj, utje?em Ti se od loših osobina, ružnih postupaka, strasti i bolesti". (17)

Nakon što su pripadnici plemena Sekif, u Taifu, odbili prihvatiti njegovu poslanicu, uvrijedili ga i nahuškali drznike i glupane da ga ga?aju kamenjem tako da mu je krv potekla iz nogu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, uputio svome Stvoritelju ovu veli?anstvenu dovu: "Gospodaru moj, Tebi se utje?em od nemo?i svoje i slabog utjecaja me?u ljudima. O Najmilostiviji, kome me ostavljaš? Ti si Gospodar nemo?nih! Ti si moj Gospodar! Kome me to prepuštaš? Neprijatelju dalekome koji me do?ekuje namrštena lica!? Ili, pak, ro?aku bliskome kome si dao vlast da može odlu?iti o meni!? Ako Ti, Gospodaru moj, nisi srdit na mene onda za sve ove patnje ja ne marim jer Tvoj oprost meni je draži! Utje?em se Svjetlu Tvojega Lica Kojim su obasjana nebesa i Zemlja, Kojim su iluminirane tmine i na Kojem po?ivaju ovaj i onaj svijet da otkloniš od mene srdžbu Svoju ili da kaznu Svoju spustiš na mene! Tebi se prepuštam kako bi zadovoljan sa mnom bio jer snaga i mo? pripadaju isklju?ivo Tebi!" (18)

Poslanikova urednost i vježbanje
Pored svih ibadeta koje je ?inio, duboke skrušenosti i plakanja iz straha pred Uzvišenim Bogom, Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio je veoma raspoložen i otvoren prema životu. Takmi?io se sa Aišom, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, u tr?anju, hrvao se sa Rukanom, prisustvovao je slavlju Abesinaca povodom njihovih blagdana, poklanjao je veliku pažnju svojoj odje?i i urednosti, ?esto bi se kupao, koristio je mirise tako da, kada bi prošao ulicom, ljudi bi na osnovu lijepog mirisa koji je ostajao za njim znali da je on tuda prošao, kada bi se neko rukovao sa njim naredna tri dana osje?ao bi na svojoj ruci ostatak mirisa i uvijek bi sa sobom, bez obzira bio na putu ili kod ku?e, imao ?ešalj, ogledalo, makazice i surmedan.

U tome se izme?u ostalog ogleda smisao zna?enja vjerovanja i pokornosti Bogu u islamu od drugih vjera budu?i da me?u njima ima onih koji smatraju da se dobro?instvo o?ituje u ?injenici da se tokom cijelog života ne okupaju.

Kako se Poslanik šalio?
Sa njegovim raspoloženjem i dobrotom duše povezana je i dobronamjerna šala sa prijateljima. Poslaniku, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije bila mrska šala, nasmiješio bi se bezazlenoj šali i na lijep na?in šalio bi se sa svojim drugovima.

1. Jednoga dana kod Poslanika je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došla jedna starica i zatražila od njega da zamoli Uzvišenog Boga da je uvede u džennet. Šale?i se on joj je odgovorio: "Zar ti ne znaš da u džennet ne ulaze starci?" našto je ona po?ela plakati. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: "Kažite joj da se vrati! Zar ona nije pro?itala rije?i Uzvišenog Boga: "Stvaranjem novim Mi ?emo ih stvoriti, i djevicama ih u?initi, milim muževima njihovim i godina istih". (19)
2. Neka ensarijka je došla kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da mu se požali na muža. On joj re?e: "Je li tvoj ?ovjek onaj što ima bjelinu na rožnja?i?" Žena se zabrinula kada je saznala da njen muž ima neku mahanu u oku koju nije primijetila. Me?utim, Poslanik joj je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pojasnio da svaki ?ovjek ima bjelinu u svome oku.
3. Kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao je neki beduin i zatražio da mu da kamilu za puta. On mu je odgovorio: "Da?u ti devino mladun?e". - "A šta da ?inim s njim, Božiji Poslani?e?", upita ?ovjek. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, re?e: "Zar deva ra?a nešto drugo osim deve?"

Poslanikova skromnost i velikodušnost
Na osnovu ponašanja prema svojim drugovima mogli smo zaklju?iti da je to, zbilja, bio odnos plemenitog Poslanika, omiljenog i skromnog vo?e i velikog ?ovjeka koji je svoju veli?inu crpio iz osobina i istaknutih karakteristika, a ne iz društvenog položaja, ugleda ili prestiža.

Ono što je vrijedno pažnje u životopisu Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i što je zadivljuju?e je ?injenica da je u svim etapama svoje poslani?ke misije uvijek bio i ostao skroman ?ovjek kojeg je odlikovala skrušenost velikih i odabranih poslanika. Bio je i ostao skroman onda kada je bio zlostavljan i progonjen, kada je bio pobjednik, kada bijaše sam i kada je postao vo?a koji se slušao i kojem je cjelokupno Arabijsko poluostrvo bilo pot?injeno, kada je bio izložen najve?im mukama i iskušenjima i kada bijaše na vrhuncu slave i uspjeha. Sli?no tome ne možemo prona?i u historiji velikana. Muhammed, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije bio samo velikan ve? je bio i Božiji poslanik.

Na dan kada mu je Uzvišeni Bog omogu?io da oslobodi Mekku i kada su se ispred njegovih vojnika razbježali Kurejšije koji su ga skoro dvadeset godina tla?ili i neprijateljski se odnosili prema njemu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ušao u Mekku jašu?i na devi glave spuštene iz pokornosti i zahvalnosti Uzvišenom Bogu.

Stanovništvo Mekke je došlo pred njega dok im se na licima ?itala neizvjesnost. Me?u njima bijaše neki ?ovjek koji je drhtao od straha. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: "Smiri se! Ja sam dijete Kurejšijke koja je imala obi?aj jesti suho meso".

Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao obi?aj saslušati kazivanje svakoga ko bi mu se obratio. Slušao bi kada bi mu se obratio rob, starac, udovica ili siromah. Zastajao bi pored onoga ko bi ga zaustavio, rukovao bi se sa onim koga bi susreo, ne bi ispuštao ruku svoga sagovornika sve dok on prvi to ne bi u?inio, kora?ao bi iza svojih drugova, obilazio bi bolesne, prisustvovao njihovim dženazama, slušao bi njihove probleme i dijelio sa njima radost i tugu.

Poslanikova milost i ljubaznost
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, naro?ito bio milostiv prema djeci i ljubazan prema ženama i slabima. Jednoga dana dok je klanjao ?uo je pla? djeteta pa je zbog toga skratio u?enje u namazu kako njegova majka, koja je klanjala u džematu iza njega, zbog toga ne bi patila.

Nakon završetka jedne bitke prošao je pored leša neke ubijene žene i naljutio se zbog toga pa je kazao: "Zar vam nisam zabranio da ubijate žene!? Ona se nije borila!"

Njegova samilost prema životinjama dostigla je zadivljuju?i stupanj. Napojio je ma?ku koja je bila žedna. Kada je vidio mršavu devu izjavio je: "Bojte se Boga u odnosu prema ovim životinjama! Dobro ih hranite i nemojte ih previše tovariti!"

Njegov odnos prema robovima i savjeti kako se trebalo odnositi prema njima dostigli su vrhunac kakav nije poznat u historiji. Sve to jasno kazuje o veli?ini njegove duše i li?nosti.

Poslanikovo suosje?anje sa patnjama naroda
Fatima, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, njegova k?erka, požalila mu se na silne obaveze koje je imala u ku?i i zatražila je od njega da joj dodijeli sluškinju. Me?utim, Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije udovoljio njenome traženju i rekao joj je: "Ne mogu ti ispuniti zahtjev, a ostaviti stanovnike soffe (grupa siromaha koja je živjela u džamiji, nazivali su ih "Gostima islama", prim. pr.) da se previjaju od gladi". (19)

Jednoga dana Ummul-Hakem k?erka Zubejrova i njena sestra Fatima došle su kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatražile od njega sluškinju koja ?e im pomo?i u ku?anskim poslovima. On im je odgovorio: "Pretekla su vas siro?ad šehida sa Bedra". (20)

Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, krenuo da posjeti Fatimu, neka je obujmi Božije zadovoljstvo. Me?utim, ubrzo se okrenuo nazad i nije ušao u ku?u. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, poslala Aliju, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, da ga upita za razlog što nije ušao u ku?u. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: ″Na njenim vratima vidio sam ukrašen prekriva?.″ Alija se vratio i obavijestio Fatimu o onome što je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, odgovorila: "Neka mi kaže šta da uradim sa tim prekriva?em". Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: "Neka ga podari onome kome je potrebniji". (21)

Drugi put je ponovo krenuo da je posjeti, ali se ponovo vratio ne ušavši u ku?u. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, poslala nekoga da ga upita za razlog zbog kojeg nije ušao, a on je odgovorio: ″Na njenoj ruci vidio sam dvije srebrene narukvice.″ Kada je Fatima obaviještena o tome poslala mu je te dvije narukvice. Poslanik ih je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prodao za dva i po dirhema i podijelio ih kao sadaku siromasima.

Na ovome mjestu citirat ?emo komentar poznatog arapskog književnika rhm. Mustafe Sadika er-Rafi'ija o ovome doga?aju. On je kazao: "K?eri velikog Poslanika! Tvoj babo nije bio zadovoljan time da se gizdaš i kitiš nakitom ?ija je vrijednost bila dva i po dirhema dok me?u muslimanima ima siromaha koji ništa ne posjeduju!

Koji je to ?ovjek na licu zemaljskom kao što je Muhammed, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prema svome narodu pokazao takvu roditeljsku ljubav!? Njega je konstantno krasilo nepokolebljivo i nepromjenjivo uvjerenje i odlikovala ga je savršena priroda kojom ono što je istinito postaje stvarno i realno!

K?eri velikog Poslanika! Ukras ?ija je vrijednost dva i po dirhema ne može biti nikakav stvarni ukras u o?ima istine ako se ve? može udijeliti kao milostinja od dva i po dirhema! U tom slu?aju taj ukras poprima sasvim druga?iji smisao. U protivnom interes pojedinca preovladava nad interesom zajednice, vjera u li?nu korist dominira nad vjerom u dobro, ono što nije neophodno potrebno postaje nužno, u tome se krije strah od savršenstva jer, ako presudi u korist dozvoljenog i zabranjenog ne?e presuditi u korist nagrade i milosti!" (...) (23)

Poslanikova skromnost
Jednoga dana kod Poslanika je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao Omer, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, i primijetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim le?ima i bokovima. Omer je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, po?eo razgledati po sobi i pronašao je samo obješenu kožnu vre?icu u kojoj se nalazilo malo je?ma. Hasura je bila skoro pohabana. Omer zaplaka. Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upita: "Zašto pla?eš, sine Hattabov?" Omer odgovori: "Božiji vjerovjesni?e, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja le?a, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i cezar uživaju u raznim blagodatima, nasla?uju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Božiji vjerovjesnik i Njegov odabranik!" Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, re?e: "Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati date isklju?ivo na ovome svijetu!" (24)

Jednoga dana Ibn Mes'ud je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, ušao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatekao ga u istom stanju. Ibn Mes'ud re?e: "Božiji poslani?e, zašto nam nisi rekao da ti prostremo kakvu prostirku po hasuri?" Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: "Šta ja imam sa ovim svijetom!? Primjer mene i ovoga svijeta je poput primjera putnika koji se sklonio u hladovinu drveta i nedugo zatim nastavio svoj put i ostavio hladovinu". (25)

Poslanikovo udjeljivanje milostinje
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, veoma mnogo udjeljivao milostinju i nesebi?no pomagao one kojima je pomo? bila neophodno potrebna. Nije pohranjivao imetak niti ?uvao ukrase. ?esto bi uzimao u zajam od drugih kako bi mogao pomo?i potrebnome. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, udjeljivao milostinju i pomagao druge poput onoga ko se nije bojao neimaštine niti je strahovao od siromaštva, o ?emu je ve? bilo rije?i. Kada je umro iza sebe nije ostavio ni dinare niti dirheme. Uvakufio je svu zemlju koju je dobio kao ratni plijen. U tom smislu je poznati hadis koji na vidjelo iznosi tajnu njegove veli?ine i jasno ukazuje na iskrenost u dostavljanju poslanice: "Mi vjerovjesnici ne ostavljamo ništa u naslije?e. Ono što ostavimo iza sebe je sadaka". (26)

Jednoga dana donešen mu je veliki imetak. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, sve podijelio izuzev nekoliko dirhema koji su mu ostali budu?i da ih nije imao kome udijeliti. Te no?i oka nije sklopio iz bojazni zbog toga. Dan još nije bio dobro ni svanuo a on je pohitao da što prije podijeli tih nekoliko preostalih dirhema. O tome ponajbolje kazuju rije?i njegovih drugova: "Bio je darežljivi od vjetra koji najavljuje kišu". (27)

Poslanikova pravi?nost i nepokolebljiv odnos prema istini
Kada je bilo rije?i o istini tada nije poznavao prijatelja niti ro?aka budu?i da su svi u tom slu?aju pred njim bili jednaki. Svaki pojedinac bio je odgovoran za svoja djela i postupke pred Uzvišenim Bogom i Vjerozakonom.

Desilo se da je jedna žena iz plemena Mahzum ukrala neki nakit. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, obaviješten o tome i nedugo zatim ta žena je priznala kra?u. Njeni suplemenici pobojali su se da Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ne?e izdati naredbu da se nad njom izvrši kazna za kra?u i da se to ne bi razglasilo me?u svijetom što bi bila sramota za njih. Zbog toga su otišli kod Usame sina Zejdovog, neka ih obojicu obujmi Božije zadovoljstvo, budu?i da je svima bilo dobro poznato koliko je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, volio Usamu i njegovog babu Zejda. Zbog toga su ga zamolili da posreduje kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zauzme se da ta žena ne bude kažnjena. Usama je razgovarao o tom slu?aju sa Poslanikom, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, na što se Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, žestoko rasrdio i upitao ga: ″Zar posreduješ da se ne sprovede jedna od Božijih odredbi?″ Potom je pozvao ljude da se sakupe, održao im govor i rekao: "Ljudi, prijašnji narodi su uništeni zbog toga što kada bi nešto ukrao neki plemi? me?u njima ne bi ga sankcionisali, a kada bi se desilo da neki slabi? ukrade nešto smjesta bi ga kaznili. Tako mi Boga, kada bi Fatima, k?i Muhammedova, nešto ukrala, Muhammed bi joj li?no ruku odsjekao". (28)

Poslanikova hrabrost u ratovima
Kako bi upotpunili ovaj izvanredni opis nužno je nešto kazati o Poslanikovoj, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, hrabrosti i izdržljivosti u ratu. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, komandovao vojskama, li?no u?estvovao u bitkama i podsticao ljude da se bore kako bi dostavili poslanicu sa kojom je došao i koju su iskreno prihvatili. Nikada nije uzmicao nazad tokom bitke niti je bježao sa bojnoga polja. Naprotiv, dobro je poznato da je tokom bitke na Uhudu, kada se ve?ina muslimana dala u bijeg, ostao ?vrst i nepokolebljiv odolijevaju?i neprijateljskim strijelama i uzvra?aju?i im. Pored toga, tokom bitke na Hunejnu kada se veliki broj ljudi dao u bjekstvo, Poslanik se, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ispeo na mazgu koju je jahao uzvikuju?i:

Ja sam vjerovjesnik, a ne lažac,
Ja sam unuk Abdul-Muttalibov.



Hazreti Alija je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, pripovijedao o Poslanikovoj, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, hrabrosti, iako je on li?no bio poznat kao neustrašiv borac i junak: "Kada bi se bitka rasplamsala i mi se našli licem u lice sa neprijateljem sklanjali bi se iza Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. On je bivao najbliži do neprijatelja".

Ustrajnost u dostavljanju poslanice
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, iskoristio sve metode kako bi ljudima dostavio poslanicu, a njegovi neprijatelji su koristili sve na?ine da bi ga odvratili od njegove misije. Me?utim, uprkos svim opasnostima i prijetnjama ubistvom ostao je nepokolebljiv i postojan. Svome amidži Ebu Talibu uputio je poznate rije?i: "Tako mi Boga, amidža, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u moju lijevu ruku pod uslovom da se odreknem poslanstva ne?u to uraditi sve dok ga Bog ne upotpuni ili budem ubijen na tom putu". (29)

Kada je tokom bitke na Uhudu ranjeno njegovo mubarek lice i kada mu je polomljen sjekuti? upitan je: "Zašto ih ne prokuneš!?" Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "Ja nisam došao da proklinjem ve? sam poslat kao misionar i milost. Gospodaru moj, oprosti mome narodu! Oni, zbilja, ne znaju". (30)

Savršeni poslanik
Na osnovu navedenih primjera Poslanikovog, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, morala možemo zaklju?iti kakva bijaše prava suština njegove li?nosti, iako uopšte nije bilo rije?i o njegovim ostalim osobinama kao što su: poštenje, ?estitost, povjerljivost, stid, iskrenost, istinitost, neporo?nost, lijepo opho?enje sa drugima, mudrost upravljanja zajednicom, komšijski odnosi, rje?itost i druga svojstva koja se spominju u knjigama koje su posve?ene izu?avanju njegovog životopisa i historije. Naime, kao što sam ve? kazao, na ovome mjestu isklju?ivo navodimo primjere bez ikakvog komentarisanja. Ipak, na kraju ovoga kazivanja ukazat ?u na veoma zna?ajan segment kada je rije? o utjecaju njegovog u?enja na narod u kontekstu upute ka dobru, istini, sre?i i ugledu.

Poslanik u?itelj
Kompletan Poslanikov život, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše uputa, podu?avanje i ukazivanje na istinu. Naro?ito kada je rije? o izrijecima kojima je nastojao uspostaviti Vjerozakon i ukazati na pravu uputu. Zbog toga su neke od ranije citiranih osobina s jedne strane bile škola u kojoj su njegovi drugovi imali priliku da nau?e novi obrazac prakti?nog na?ina življenja, a s druge strane da se upoznaju sa suštinom u?enja što je imalo najve?i utjecaj u osnivanju islamske države, uspostavljanju islamskog društva i formiranju svjesnog pojedinca u socijalisti?kom okruženju o ?emu smo podrobnije kazivali u našoj knjizi Socijalizam islama.

Naime, na ovome mjestu cilj nam je spomenuti odre?ene primjere njegovog podu?avanja koje je prakticirao sa svojim drugovima kako bi se, zapravo, upoznali sa metodama i principima pomo?u kojih je obrazovao novo društvo koje je prihvatilo islam ali je stasalo u periodu neznanja. On je u potpunosti uspio ukazati svojim sljedbenicima kako da formiraju novi, socijalisti?ki, djelotvorni, funkcionalni, vjerski, me?usobno potpomagaju?i i savršeni sistem života.

1. Neki ?ovjek je došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, s namjerom da ide u borbu. Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upita: "Jesu li živi tvoji roditelji?" ?ovjek odgovori potvrdno. Poslanik mu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, re?e: "Vrati se ti njima jer tvoj džihad je kod njih". (31)
2. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, poljubio Hasana sina Alijinog dok je kod njega bio Akra' sin Habisov Temimija. Vidjevši to Akra' mu re?e: "Ja imam desetero djece, a nijedno od njih nikada nisam poljubio!" Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pogleda i kaza mu: "Onome ko nije milostiv prema drugima ne?e biti ukazana milost". (32)
3. Neka žena je došla kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i rekla mu: "Božiji poslani?e, mi nemamo prilike da na kružocima do?emo do tebe. Odredi nam zato jedan dan kako bi te uspjele vidjeti". Poslanik im je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, zakazao termin na odre?enom mjestu rekavši: "Vaš termin je u ku?i te i te osobe". Žene su došle na zakazano mjesto, a dio onoga o ?emu im je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazivao i ?emu ih je podu?avao bilo je izme?u ostalog: "Ona me?u vama kojoj umre troje djece i koja strpljivo podnese taj gubitak u?i ?e u džennet". Jedna od prisutnih žena upita: "A šta ako joj umre dvoje djece?" Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, potvrdi: "I dvoje djece". (33)
4. Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio sa svojim drugovima. Upitao ih je: "Ima li neko me?u vama kome je imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?" Ashabi odgovoriše: "Božiji poslani?e, nema nikoga me?u nama kome je imetak njegovog nasljednika draži od njegovog li?nog imetka". Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: "Tvoj imetak je ono što je prošlo, a imetak tvog nasljednika je ono što je ostalo". (34)
5. Ebu Mes'ud kazuje da je jednoga dana udario svoga slugu i u tom trenutku iza sebe je za?uo glas: "Znaj, o?e Mesudov, da Bog ima više prava nad njim od tebe". Okrenuo sam se i ugledao Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. Rekao sam: "Božiji poslani?e, slobodan je radi Allahovog zadovoljstva". A on re?e: "Da nisi tako postupio vatra bi te opržila". (35)
6. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prošao pored žigosane životinje kojoj se dim pušio iz nozdrva. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, re?e: "Bog prokleo onoga ko je ovo uradio! Neka niko od vas ne obilježava na ovaj na?in životinje i neka ne udara po licu". (36)
7. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: ″Kada nekome od vas sluga donese hranu neka ga posadi pored sebe i dadne mu da jede, a ako ne prihvati neka mu podari jedan dio″. (37)
8. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: "Neka niko od vas ne govori: ′moj rob′ ili ′moja robinja′, jer svi ste vi Božiji robovi. Neka kaže: ′moj sluga′, ′moja služavka′, ′moj pomo?nik′ i ′moja pomo?nica′". (38)
9. Poslaniku je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, postavljeno pitanje: "Koje djelo je najbolje?" On, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: "Vjera u Boga i džihad na Božijem putu". Zatim je upitan: "A koje roblje je najbolje osloboditi?" Odgovorio je: "Najskuplje i najdraže njegovom vlasniku". Upitan je: "A šta ako nisam u stanju uraditi neko djelo?" Odgovorio je: ″Pomozi onome ko nešto radi ili onome ko ne umije nešto uraditi!″. - ″A šta ako ne budem mogao?″ - ″U tom slu?aju ne ?ini zlo ljudima jer i to je sadaka koja ?e ti koristiti″. (39)
10. Harmela sin Abdullahov je kazao: "Došao sam kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i upitao ga: ″Šta mi nare?uješ da ?inim?" Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "?ini dobro i kloni se zla! Kad odlaziš od ljudi s kojima si sjedio, izbjegavaj i ne ?ini ono što ni ti sâm ne bi volio da ti ljudi kažu!″. Harmela je rekao: ″Kada sam o tome dobro razmislio, shvatio sam da te dvije stvari (?ini dobro i kloni se zla!) ništa nisu izostavile″. (40)
11. Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, svojim drugovima držao govor u kojem je naglasio: "Ljudi, ?uvajte se nasilja i nepravde jer nepravda je, zbilja, tama i muka Sudnjega dana. ?uvajte se škrtosti i pohlepe jer su škrtost i pohlepa upropastili narode koji su živjeli prije vas. Pohlepa ih je natjerala na me?usobno krvoproli?e i ono što im je bilo zabranjeno u?inili su dozvoljenim". U drugoj predaji navodi se dodatak: "?uvajte se raskalašenosti jer Uzvišeni Bog ne voli nemoralnu i bestidnu osobu". (41)
12. Aiša k?erka S'adova kazuje da je njen babo rekao: "U Mekki me je zadesila užasna bolest i Božiji Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao mi je u posjetu. Kazao sam mu: ′Božiji Poslani?e, ja iza sebe ostavljam veliko bogatstvo, a imam samo jednu k?erku. Da li da uvasijjetim dvije tre?ine svojega imetka, a u nasljedstvo ostavim jednu tre?inu′″? Njegov odgovor bijaše negativan. Ja sam ponovo kazao: ″Da li da, onda, uvasijjetim polovinu svojega imetka, a njoj ostavim drugu polovinu?″ Njegov odgovor iznova bijaše negativan. Ja sam ponovo kazao: ″Mogu li onda uvasijjetiti tre?inu imetka, a njoj u nasljedstvo ostaviti dvije tre?ine?″ Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: ″Uvasijjeti tre?inu, a i tre?ina je previše. Bolje ti ostaviti potomstvo bogatim nego da iza tebe ostanu siromašni pa da prose od ljudi". (42)
13. Dio preporuke koju je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, uputio Ebu Zerru glasi: "Sadaka je da iz svoje posude naliješ vode u posudu svoga brata. Nare?ivanje na dobro i odvra?anje od zla je sadaka. Osmijehnuti se svome bratu je sadaka. Ukloniti kamen, granje i kosti sa puta kojim prolaze ljudi je sadaka. Ukazati na put ?ovjeku koji se izgubio je sadaka". (43)
14. Neki vrijedan, marljiv i radin ?ovjek prošao je pored Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, sa kojim bijaše nekoliko njegovih drugova. Ashabi bijahu zadivljeni njegovom vitalnoš?u i vedrinom što ih je podstaknulo da kažu: ″Božiji poslani?e, kamo sre?e kada bi ovo bilo na Božijem putu!″ Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: ″Ako je ovaj ?ovjek izašao sa namjerom da zaradi nešto za svoju malodobnu djecu onda je to na Božijem putu! Ako je krenuo s ciljem da priskrbi nešto za svoje stare i iznemogle roditelje to je na Božijem putu. Ako mu je namjera da zaradi nešto za sebe što ?e ga u?initi krijeposnim i poštenim onda je to na Božijem putu! A ako je, pak, izašao sa ciljem da zaradi nešto ?ime ?e se hvalisati pred ljudima onda je to na putu šejtana!″ (44)
15. Neki ?ovjek koji bijaše snažan i zdrav došao je kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatražio od njega da mu udijeli nešto imetka. Poslanik ga je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upitao: ″Zar nemaš ništa kod ku?e?″ ?ovjek je odgovorio: ″Svakako! Imam prostirku. Jednim dijelom se pokrivamo, a drugi dio prostiremo. Imam i jednu posudu iz koje pijemo vodu!″ - ″Donesi mi to!″, re?e mu Božiji poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. ?ovjek je uradio ono što mu je bilo nare?eno. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, uzeo te dvije stvari, podigao ih i upitao prisutne ljude: ″Ima li neko da bi kupio ove dvije stvari?″ Jedan ?ovjek odgovori: ″Ja bi dao za to dvoje jedan dirhem″. - ″Ima li neko da bi dao više od jednog dirhema?″, upita Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. ″Ja dajem dva dirhema″, re?e neki ?ovjek. Poslanik mu uru?i te dvije stvari, uze od njega dva dirhema i dade ih ensariji govore?i mu: ″Za jedan dirhem kupi hrane i odnesi je svojoj porodici! Za drugi dirhem kupi sjekiricu i donesi mi je!″ Kada mu je ?ovjek donio sjekiricu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, svojim rukama pri?vrsti na odgovaraju?i na?in i re?e mu: ″Idi i sakupljaj drva! Nemoj mi dolaziti petnaest dana!″ ?ovjek je uradio ono što mu je bilo nare?eno. Kada je ponovo došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše zaradio deset dirhema. Za te pare kupio je odje?e i hrane. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: ″To ti je bolje nego da se prosjašenje na Sudnjem danu pokaže poput crnog biljega na licu tvome. Iskati je dozvoljeno samo u tri slu?aja: Osobi koju je pogodila krajnja bijeda i neimaština, osobi koja je optere?ena velikim dugovima i osobi koja je dužna platiti krvarinu.″ (45)
16. Neki ?ovjek je upitao Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, o najboljem stupnju islama. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "Hraniti gladne i nazivati selam onome koga poznaješ, ali i onome koga ne poznaješ". (46)
17. Jednoga dana dok je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio na jednome skupu i razgovarao sa ljudima pojavio se neki beduin i upitao ga: "Kad ?e nastupiti Sudnji ?as?" Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "Kada nestane povjerenja o?ekuj Sudnji ?as!" Beduin je upitao: "A kako ?e se izgubiti povjerenje?" Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "Kada odgovorne funkcije budu povjerene onome ko ih nije dostojan o?ekuj pojavu Sudnjeg ?asa!" (47)
18. Neki ?ovjek je došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i rekao mu: "Božiji Poslani?e, šta je to borba na Božijem putu? Neko od nas bori se iz srdžbe, a neko iz fanatizma". Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: "Onaj ko se bori da Božija rije? dominira takav je na Božijem putu". (48)
19. Esma k?erka Jezidova kazuje: "Jednoga dana ja i moja tetka otišle smo kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, a na sebi smo imale narukvice od zlata. On nas je upitao: ′Dajete li zekat na taj nakit?′ Naš odgovor bijaše negativan. Poslanik nam je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: ′Zar se ne bojite da vas Uzvišeni Bog kazni užarenim narukvicama? Podajte zekaz na to!′" (49)
20. Neki ?ovjek je došao u džamiju Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. Kada je sjahao sa deve upitao ga je: "Ho?u li pustiti devu i osloniti se na Boga?" Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su s njim, odgovorio: "Sveži ti nju pa se onda osloni na Boga!" (50)
21. Ebu Bišr Kabisa sin Meharikov kazuje: ″Bio sam dužan platiti krvarinu pa sam otišao kod Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da zatražim pomo?″. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, re?e: ″Sa?ekaj dok nam ne do?e kakva sadaka pa ?u narediti da ti se dadne!″ Nakon toga Poslanik, mir i balgoslovi Božiji neka su sa njim, re?e: ″Kabisa, iskati je dozvoljeno isklju?ivo u tri slu?aja: 1. ?ovjeku koji je optere?en krvarinom. Njemu je dozvoljeno iskati sve dok je ne isplati, a nakon toga s takvim djelom treba prestati. 2. ?ovjeku kome budu uništeni usjevi. Njemu je, tako?er, dozvoljeno prositi sve dok ne obezbijedi neophodne životne potrebe. 3. ?ovjeku kojeg zadesi siromaštvo i oskudica. Kada trojica razumnih ljudi iz njegovog naroda kažu: ′Tog i tog ?ovjeka je pogodila neimaština′, dopušteno mu je prositi sve dok ne obezbijedi osnovne životne potrebe. Znaj, Kabisa, da je u drugim slu?ajevima, mimo spomenutih, bespravno prositi i na takav na?in se hraniti nije ispravno!″ (51)

Ovo su samo neki primjeri koji nam kazuju kakva bijaše Poslanikova li?nost, njegov moral i metode koje je koristio u pou?avanju svojih drugova. Naravno, ovaj prikaz nije potpun. Me?utim, moj cilj bijaše ukazati na neke primjere koji svjedo?e o punini i suštini njegove li?nosti. Djela o Poslanikovom životopisu ukazuju da je on istodobno uspio objediniti u sebi najuzvišenija svojstva, najljepše i najpotpunije osobine koje karakterišu odnos Poslanika prema svome Gospodaru i Skrbniku, na?in opho?enja vo?e spram svojih sljedbenika i neraskidivu vezu reformatora prema cijelome ?ovje?anstvu.

Poslanikov, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odnos prema svome Gospodaru i Skrbniku dolazi do izražaja u kontinuiranom ibadetu, ?injenju dova, nepokolebljivoj ustrajnosti u traganju za Božijim zadovoljstvom i nadi u Njegovu nagradu.

Njegov na?in opho?enja sa svojim sljedbenicima bijaše ispunjen konstantnim nastojanjem da im ukaže na dobro savjetuju?i ih i preporu?uju?i im slije?enje pravoga puta. Svojim sljedbenicima davao je prednost nad samim sobom i svojim uku?anima. Nije mu cilj bio prigrabiti za sebe imetak niti bogatstvo. Naprotiv, sve što je imao davao je drugima uskra?uju?i to od sebe samoga i svojih najbližih. Njihove domove nastojao je ispuniti blagodatima dok su sobe u kojima obitavahu njegove supruge bile skromno namještene i lišene bilo kakvih ukrasa. Kompletan njegov životopis svjedo?i da njegova namjera ne bijaše podsticati svoje sljedbenike da žive poput raspršene stoke me?u krvolo?nim vukovima! Niti, pak, da polažu puno nade u ovaj prolazni svijet pa da budu poput nezasitih pasa koji ako zubima svojim ne zgrabe meso onda pocijepaju odje?u! Me?u svojim sljedbenicima Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, raspirio plamen aktivnog i pozitivnog odnosa prema životu što je bilo utemeljeno na dubokoj svjesnosti i vjeri u Boga. U njima je probudio duh pobune protiv neistine i laži, revolt prema nepravdi, prijezir kukavi?luka i pokvarenosti, zasadio je u njihovim dušama, dok su još bili u ratnim prilikama, najplemenitije osobine i najhumaniji odnos što je imalo za cilj postizanje mira. Tokom rata Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše milostiviji, obazriviji i pažljiviji prema zarobljenicima i nemo?nim osobama negoli mnogi vladari i šefovi država u periodu mira! (...)

Takav bijaše Muhammed, Božiji poslanik! Osniva? države, utemeljitelj društva, i odgajatelj plemenite generacije ljudi u historiji ?ovje?anstva. (...)


Bilješke:
(01) Sura el-Kalem, 4. ajet
(02) Podatke o Poslanikovom fizi?kom opisu preuzeli smo iz vjerodostojnih hadiskih zbirki i djela koja govore o Poslanikovim osobinama, a naro?ito smo se koristili djelom Vrline Božijeg Poslanika od imama Ebu Isa'a et-Tirmizija.
(03) Hadis bilježe Tirmizija i Ibn Madždže.
(04) Sura el-Ahzab, 28-29. ajet.
(05) Taberijev tefsir, 21/99.
(06) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali.
(07) Hadis bilježi Buharija.
(08) Hadis bilježi Buharija u djelu El-Edeb el-Mufred.
(09) Hadis bilježi Buharija.
(10) Ez-Zerkani u Šerhul-mevahibu, 4/287.
(11) Ez-Zerkani u Šerhul-mevahibu, 4/265.
(12) Hadis bilježi Buharija
(13) Hadis bilježe Ahmed, el-Hakim i ostali.
(14) Hadis bilježe Ebu Davud i et-Taberani.
(15) Hadis bilježe Ahmed, el-Hakim i ostali.
(16) Hadis bilježe Muslim, Ebu Davud i Tirmizija.
(17) Hadis bilježe Tirmizija, et-Taberani i el-Hakim.
(18) Hadis bilježi et-Taberani.
(19) Sura el-Vaki'a, 35-37. ajet.
(20) Hadis bilježi Imam Ahmed.
(21) Hadis bilježi Ebu Davud.
(22) Hadis bilježi Buharija.
(23) Ar-Rafi'i, Mustafa Sadiq, Vahjul-kalem, 2/69-70.
(24) Hadis bilježe Buharija, Ahmed i Ibn Madždže sa neznatnim razlikama u sadržaju teksta.
(25) Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madždže i Tirmizija.
(26) Hafiz Ibn Hadžer u djelu Emali kaže da je hadis sahih mutevatir.
(27) Buharija u Sahihu, 4/229.
(28) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali.
(29) El-Hejsemi u djelu el-Medžme', 6/15, kaže da hadis bilježi Ebu Ja'la i da su prenosioci od kojih on ina?e tradira hadise vjerodostojni i pouzdani.
(30) Hadis bilježi Buharija, 5/130.
(31) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(32) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(33) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(34) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(35) Hadis bilježe Muslim i Buharija u el-Edeb el-Mufredu.
(36) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(37) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(38) Hadis bilježe Buharija i Muslim. Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(39) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(40) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(41) Hadis bilježe Muslim i Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(42) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali autori vjerodostojnih hadiskih zbirki.
(43) Buharija u El-Edebu el-Mufredu i Tirmizija.
(44) Hadis bilježi Taberani.
(45) Hadis bilježe Ebu Davud, Bejheki i Tirmizija.
(46) Hadis bilježi Buharija.
(47) Hadis bilježi Buharija.
(48) Hadis bilježe Buharija, Muslim i autori ?etiri vjerodostojne hadiske zbirke.
(49) Hadis bilježi Imam Ahmed.
(50) Hadis bijleže Tirmizija, Ibn Hibban i Taberani.
(51) Hadis bilježe Muslim, Ebu Davud i Nesai

 

 

 

Muhammed

Čitano 3046 puta
Ocijeni
(0 glasova)

Poslanik Muhammed(neka je na njega mir I spas) je poslednji Bozji Poslanik. ?ak I prije primanja objave, Poslanik Muhammedje bio dobro poznat po svom lijepom ponašanju. U stvari, njegov narod ga je prozvao “Povjerljivi” I po tome je bio poznat. Ponizan I ljubazan, zaštitnik siro?adi, slabih I starijih osoba. Poslanik Muhammedje u?io svoj narod istinskom monoteizmu. On ih je takodje u?io da daju milostinju, da poštuju rodbinske veze, da se klone tribalizma I rasizma, zagovarao je jednakost polova, mir I milosrdje. Uprkos svim teško?ama I preprekama sa kojima se suo?avao u pružanju poruke Islama, uklju?uju?i I fizi?ko zlostavljanje, ismijavanje, bio je istjerivan iz svog grada od strane svog naroda, ali on se ?vrsto držao svog poziva (da nema niko ko zaslužuje da bude obožavan istinski osim Boga), pozivao je u Islam 13 godina u Mekki I 10 godina u Medini. On je njima govorio da ?ak iako bi mu njegov narod ponudio Sunce I Mjesec (kao mito) on nebi ostavio poruku Islama.

Jedna stvar koja je veoma bitna a to je da Muslimanine obožavaju Poslanika Muhammeda(neka je na njega mir I spas). Mi ne vjerujemo da je on super-?ovjek, ili božanska figura, naprotiv, on je savršen primjer za svo ?ovje?anstvo I uzor za sve Muslimane. Njegova poruka je univerzalne prirode koja odgovara svim vremenima. On je bio ?ovjek koji nam je pokazao put do Boga. Ovdje na Chat Islam Onlinemi ?emo biti više nego sre?ni da o?istimo vaše nedoumice koje mozda imate I da odgovorimo na bilo koje pitanje o Poslaniku Muhammedu.

Vi ste ovdje: Muhammed